Profesor Mirko Vidović, akademik, pisac i pjesnik, koji je svojim djelom i životom
zadužio Lijepu našu, za slušatelje je Radio Vatikana napisao kratko razmišljanje o
punini Duha Svetoga, prenosimo ga u cijelosti. Bog voli sve sto je proizišlo iz
Logike stvaranja - i neživu tvar i živa bića. Bog jednako voli sve ljude - i dobre
i zle, ali je uvijek na strani onih kojima se čini nepravda. Bog je sve nas jednako
stvorio i nitko Ga ne može svojatati, a da ne blasfemira. Zlo koje itko čini ikome
pa i samome sebi, pretrpjet će sobom u svojoj biti, a da se neće nikome imati požaliti,
osim - moliti Boga da mu oprosti i da mu se smiluje. Tko u dubini svoje probuđene
savjesti dobije dar milosti da s Bogom razgovara, zanijekat će svoju osobnost. Istina
dolazi od Boga i Boga upoznajemo u duhu istine - dati sebi ikakve zasluge u tom odnosu
znači - izdizati sebe nad druge ljude koje Bog jednako voli kao i nas. Dar milosti
nas obvezuje na to da hvalimo Onoga Tko nam ga je dao, a ne sebe, koji takav dar primimo.
Dar dobiven od Boga je neiscrpno bogatstvo koje moramo dijeliti i oni kojima ga predamo
jednako vrijede kao i mi koji smo ga primili, jer takav dar pripada čitavom ljudskom
rodu jednako. Po svojoj ljudskoj naravi, čovjek rado pamti dobre i ugodne stvari
i što vrijeme više prolazi sve ljepše mu se čine. Također, Bog nam je dao mogućnost
nadilaženja zla i postupnog potiskivanja nezaslužene muke i nesreće do u zaborav.
Blaženi su oni koji se samo lijepih i istinitih doživljaja sjećaju. Oni koji po svojim
zlim djelima uđu u trajno pamćenje ljudi su prokleti u svijesti ljudi po - svojim
vlastitim postupcima, i samo ih svijest o počinjenom zlu, poniznost pred svojim žrtvama
i molitva upućena Bogu da ga od zlog sjećanja oslobodi, mogu svesti zločinca na njegov
ljudski identitet i vratiti ga u općinstvo pravednih. Duh svetosti potiče ljude na
stvaranje i kad nadilaze zlo - oni sebe uzvisuju u punini koja vodi trnovitom stazom
istine u slobodu koja se zove - život vječni. Blago krotkima! Mirko Vidović,
akademik