Nakladnička kuća 'Sveti Pavao' pod naslovom 'Biblija Put, Istina i Život', objavila je nova službenu verziju Svetoga pisma Talijanske biskupske konferencije

Nakladnička kuća 'Sveti Pavao' pod naslovom 'Biblija Put, Istina i Život', objavila je nova službenu verziju Svetoga pisma Talijanske biskupske konferencije. Osim ispravaka teksta od 1974. godine, Biblija je opremljena veoma dotjeranim sustavom bilježaka i tumačenja. Opći uvod kao i obradu Starog zavjeta nadgledao je nadbiskup Giafranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu. Djelomični uvod i bilješke za Novi zavjet uredio je msgr. Bruno Maggioni, profesor na teološkom fakultetu u Milanu i na Katoličkome sveučilištu.
Osvrnuvši se na novo izdanje u razgovoru za naš radio nadbiskup Ravasi rekao je kako Biblija u svojoj osnovi ostaje uvijek ista, ali da su joj potrebna makar dva osnovna pomagala. S jedne strane prijevod. Na prvi pogled on može izgledati beznačajan, ali je bitan – jer ne uspijevaju svi čitati original na: hebrejskom, grčkom i aramejskom – prijevod se mora stalno obnavljati; jezik se mijenja, a nije moguće materijalno prenošenje teksta iz jednoga u drugi jezik, treba ostvariti takozvanu „formalnu ekvivalentnost“, to jest ispravno prenošenje sadržaja. S druge pak stane, mora se voditi računa o drugom temeljnom pomagalu, odnosno tradiciji. Tradiciju shvaćam u širokom smislu riječi, ne samo prijevod nego i tradiciju, odnosno tumačenje teksta. Tumačenje prije svega znači povratak na izvore radi shvaćanja njihova temeljnog sadržaja, da od njega idemo prema periferiji, odnosno do naših dana – kako bismo tu poruku mogli jasno prenijeti današnjem čovjeku, da ona i za vjernika bude svjetlo na životnome putu. Tradicija dakle stoga ima i crkvenu dimenziju – istaknuo je nadbiskup Ravasi
Na primjedbu kako su neke slavne biblijske izreke iznova prevedene, rekao je kako se naročito vodilo računa o dvije dimenzije, dva vidika: stilsko dotjerivanje teksta radi čitljivosti, u nekim slučajevima je primijenjen doslovan prijevod kada je potreban, a u nekim slučajevima prijevod je slobodniji poradi boljega isticanja sadržajnosti. Osim toga, nastojalo se ukloniti neke nesavršenosti prethodnih izdanja, a neke se izraze čak doradilo zahvaljujući doprinosu egzegeze. Navest ću jedan primjer, veoma često istican: u liturgiji se još služimo tradicionalnom formulom Očenaša, služimo se izričajem koji često izaziva neku teškoću „ne uvedi nas u napast“. U novom prijevodu on glasi „ne napusti nas u napasti“, a to je dublje značenje izričaja, premda je „ne uvedi nas u napast“ doslovno ispravan prijevod – kazao je nadbiskup.
Osvrnuvši se na bilješke, tumačenje i komentare, rekao je kako su u naslovu 'Ja sam Put, Istina i Život, sadržane tri dimenzije: put su teološko-pastoralne bilješke, koje sadrže duboko značenje – možda nekoga ulomka – njegov utjecaj u životu vjernika ili u nekoj kulturi. Egzegetske bilješke su istina, one nastoje pojasniti izvorni smisao teksta; biblijska objava se zbila u povijesti – vezana je uz jednu kulturu, doba, jezik i prostor. Treći čimbenik je život: liturgija kao život. Neke bilješke podsjećaju da se brojni biblijski tekstovi čitaju u liturgiji, gdje poprimaju različitu boju i okus, primjerice velika božanska mudrost koju se slavi u Bibliji – mudrost Boga – u teologiji predstavlja samoga Krista, Riječ Božju, utjelovljenju mudrost Božju. U liturgiji primjerice postaje slavljenje Marije. Pristupa se dakle tekstu s više gledišta – zaključio je nadbiskup Ravasi.