Oslonjena na Isusa-Euharistiju – 57 godina od smrti Dobre M. Klaudije uršulinke

Dana 3. veljače ove godine navršava se 57 godina od svete smrti hrvatske uršulinke, Dobre M. Klaudije. Uz taj dan i uz 100. obljetnicu njezinih doživotnih zavjeta na Malu Gospu, želimo istaknuti tek jednu crtu njezine duhovnosti: vjernost Isusu-Euharistiji. Još prije doživotnih zavjeta, 12. travnja 1909. godine, prije 100 godina, zapisala je ovo: „Zapovijedi su Božje put u nebo, a Presveti Oltarski sakrament hrana, da na tom putu ne umremo od gladi.“
Mnogi već vjernici znaju dosta o njezinu životu predanom Crkvi i dobru naroda po odgojno-obrazovnom radu s djevojčicama i djevojkama u uršulinskim školama. Poznata je i činjenica da je potekla iz vrlo uglednih đakovačkih obitelji Hrvat i Boellein, da su djed Dragutin Boellein i otac Janko utemeljili treće pjevačko društvo u Hrvatskoj, nazvano „Sklad“, u cilju promicanja nacionalne i vjerske svijesti po plemenitom i kulturnom druženju i međusobnom pomaganju. Djed Boellein, žarki Hrvat i još žarči vjernik, bio je dugogodišnji upravnik biskupskih dobara po odredbi prijatelja biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Kao takav imao je glavnu brigu prilikom gradnje katedrale. Djed Mirko Hrvat bio je deset godina predsjednik Hrvatskog sabora, ali nije dijelio uvjerenja svoga prijaka Boelleina. Bio je liberal i antiklerikalac, ali poštenjačina i dobrotvor sirotinje. No nisu ga voljeli jer je služio Khuenu Hederváryju. Njegova kći Gloria, Slava, bila je majka četvero djece, ali posebno hladna prema maloj Ireni Matildi, koja je od nježne dobi pokazivala ljubav prema Isusu. Djevojčica je silno trpjela uz nereligioznu majku, pogotovo nakon majčine udaje, jer je otac Janko umro dok je imala samo tri godine.
Preselili su od dobrog „didice“ Dragutina i od sestara Sv. Križa, kod kojih je završila tri razreda, iz Đakova u Zagreb. Tu je to plaho i profinjeno dijete dočekala velika milost: kod sestara milosrdnica primila je prvu sv. Pričest, 1. svibnja 1887. Imala 12 godina. Sama je priznala da je nekoliko sati dubinski doživljavala Boga prisutnog u sebi i da nije uopće zapažala stvari oko sebe. Ta će ju milost hrabriti cijelo vrijeme dok je bila uz majku, koja ju je na razne načine gotovo progonila. Jednom se čak morala sakriti u penzionat sestara milosrdnica. Kao djevojka imala je sreću da joj je ispovjednik bio sveti svećenik, kasnije biskup Josip Lang. Utjecanje Euharistijskom Spasitelju bilo joj je glavno pribježište, kao da je već slušala savjete sv. Anđele, u čiji je Red sv. Uršule ušla 1904. godine. Redovnice i učenice odmah su uočile su žar kojim se cijele sate klanjala pred Presvetim. Otkrivale su taj isti žar i na njezinu licu i u njezinim očima i postupcima, da su već i najmanje učenice znale reći da je to sestra koja je najsličnija Isusu.
I danas, kada je toliko tuge, nepravdi, trpljenja u našim obiteljima, kada je toliko rastava i nevjere u njima, kada svi pate, Dobra Majka Klaudija kao da je s neba poslana tješiti ožalošćenu djecu, mladež, majke, a katkada i očeve. Ona je već na zemlji imala taj veliki dar tješenja. Otrla je mnogu dječju suzu, hrabrila je svoje sestre na putu svetosti i predanja svojem staležu i obavezama, a sada iz neba mnogima pomaže na još bolji i zauzetiji način. O tome svjedoče brojne osobe svih dobi i staleža. Neka sve zagovara pred prijestoljem Božjim, a mi molimo da ju Crkva uzdigne na čast oltara.