Oslonjena na Isusa-Euharistiju – 57 godina od smrti Dobre M. Klaudije uršulinke
Dana 3. veljače ove godine navršava se 57 godina od svete smrti hrvatske uršulinke,
Dobre M. Klaudije. Uz taj dan i uz 100. obljetnicu njezinih doživotnih zavjeta na
Malu Gospu, želimo istaknuti tek jednu crtu njezine duhovnosti: vjernost Isusu-Euharistiji.
Još prije doživotnih zavjeta, 12. travnja 1909. godine, prije 100 godina, zapisala
je ovo: „Zapovijedi su Božje put u nebo, a Presveti Oltarski sakrament hrana, da na
tom putu ne umremo od gladi.“ Mnogi već vjernici znaju dosta o njezinu životu predanom
Crkvi i dobru naroda po odgojno-obrazovnom radu s djevojčicama i djevojkama u uršulinskim
školama. Poznata je i činjenica da je potekla iz vrlo uglednih đakovačkih obitelji
Hrvat i Boellein, da su djed Dragutin Boellein i otac Janko utemeljili treće pjevačko
društvo u Hrvatskoj, nazvano „Sklad“, u cilju promicanja nacionalne i vjerske svijesti
po plemenitom i kulturnom druženju i međusobnom pomaganju. Djed Boellein, žarki Hrvat
i još žarči vjernik, bio je dugogodišnji upravnik biskupskih dobara po odredbi prijatelja
biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Kao takav imao je glavnu brigu prilikom gradnje
katedrale. Djed Mirko Hrvat bio je deset godina predsjednik Hrvatskog sabora, ali
nije dijelio uvjerenja svoga prijaka Boelleina. Bio je liberal i antiklerikalac, ali
poštenjačina i dobrotvor sirotinje. No nisu ga voljeli jer je služio Khuenu Hederváryju.
Njegova kći Gloria, Slava, bila je majka četvero djece, ali posebno hladna prema maloj
Ireni Matildi, koja je od nježne dobi pokazivala ljubav prema Isusu. Djevojčica je
silno trpjela uz nereligioznu majku, pogotovo nakon majčine udaje, jer je otac Janko
umro dok je imala samo tri godine. Preselili su od dobrog „didice“ Dragutina i
od sestara Sv. Križa, kod kojih je završila tri razreda, iz Đakova u Zagreb. Tu je
to plaho i profinjeno dijete dočekala velika milost: kod sestara milosrdnica primila
je prvu sv. Pričest, 1. svibnja 1887. Imala 12 godina. Sama je priznala da je nekoliko
sati dubinski doživljavala Boga prisutnog u sebi i da nije uopće zapažala stvari oko
sebe. Ta će ju milost hrabriti cijelo vrijeme dok je bila uz majku, koja ju je na
razne načine gotovo progonila. Jednom se čak morala sakriti u penzionat sestara milosrdnica.
Kao djevojka imala je sreću da joj je ispovjednik bio sveti svećenik, kasnije biskup
Josip Lang. Utjecanje Euharistijskom Spasitelju bilo joj je glavno pribježište, kao
da je već slušala savjete sv. Anđele, u čiji je Red sv. Uršule ušla 1904. godine.
Redovnice i učenice odmah su uočile su žar kojim se cijele sate klanjala pred Presvetim.
Otkrivale su taj isti žar i na njezinu licu i u njezinim očima i postupcima, da su
već i najmanje učenice znale reći da je to sestra koja je najsličnija Isusu. I
danas, kada je toliko tuge, nepravdi, trpljenja u našim obiteljima, kada je toliko
rastava i nevjere u njima, kada svi pate, Dobra Majka Klaudija kao da je s neba poslana
tješiti ožalošćenu djecu, mladež, majke, a katkada i očeve. Ona je već na zemlji imala
taj veliki dar tješenja. Otrla je mnogu dječju suzu, hrabrila je svoje sestre na putu
svetosti i predanja svojem staležu i obavezama, a sada iz neba mnogima pomaže na još
bolji i zauzetiji način. O tome svjedoče brojne osobe svih dobi i staleža. Neka sve
zagovara pred prijestoljem Božjim, a mi molimo da ju Crkva uzdigne na čast oltara.