Iz svijeta

Velikom povorkom ulicama brazilskoga grada Beléma, koju je predvodilo na tisuće domorodaca iz cijeloga svijeta, 27. siječnja je započeo Svjetski socijalni forum (WSF) na kojemu se očekuje više od 100.000 ljudi iz 5000 organizacija iz 150 zemalja svijeta. Prvi dan skupa, koji će trajati do nedjelje, 1. veljače, bio je posvećen upravo domorodačkome pučanstvu. Na Forumu u glavnome gradu amazonske države Parà u Brazilu, koji se održava kao odgovor antiglobalista na Svjetski gospodarski forum u Davosu, sudjeluju i latinskoamerički predsjednici – brazilski Lula da Silva, venezuelanski Hugo Chavez, ekvadorski Rafael Correa, paragvajski Fernando Lugo, i bolivijski Evo Morales, kako bi razmotrili protumjere za rješavanje opće gospodarske krize.
U međuvremenu je u mali švicarski gradić Davos stiglo 2500 izaslanika iz stotinjak zemalja koje su na najvišim razinama političkoga, gospodarskoga, akademskoga svijeta i građanskoga društva, kako bi na Svjetskome gospodarskom forumu razgovarali o skoroj budućnosti. Na prvome zasjedanju održanome 28. siječnja gospodarstvenici iz raznih zemalja upitali su se kako nadvladati zastoj u gospodarskome rastu. Porezni poticaji vladâ su potrebni, ali ne i dostatni kako bi se riješila svjetska financijska kriza – rečeno je na skupu. Osim toga, valja izbjegavati protekcionizam koji se sve više ističe, te uskladiti pothvate koje valja poduzeti, kako bi se, između ostaloga, sredstva prenijela iz industrijaliziranih u zemlje u razvoju.
Kupljenje za 20 dolara, a često završe kao žrtve trgovine robljem. Takva je sudbina djevojčica iz plemena Tharu u Nepalu, koje zaduženi roditelji prodaju misleći da će one imati svjetliju budućnost. Agencija Ujedinjenih naroda za ljudska prava osudila prodaju djevojčica, a od nepalske vlade zatražila da onemogući praksu, koja je prije godinu dana zabranjena zakonom koji se još uvijek ne primjenjuje.
Govoreći o stanju djevojčica u Nepalu Simona Lanzoni, ravnateljica projekta Panagea, rekla je kako u Nepalu po zakonu nije obvezno djecu upisati u matične knjige prije navršene šesnaeste godine. Muška su se djeca, stupajući u sedamnaestu godinu, mogla sama upisati, a žensku djecu je mogao upisati jedan muški član obitelji. Takav je zakon nažalost omogućio golemu trgovinu ljudskim životima, naročito djevojčica. Zakon je izmijenjen ove godine, ali se još ne primjenjuje. Unatoč usvojenom zakonu tradicija se nastavlja – rekla je Lanzoni.
Udruga koja podupire projekt „Panagea Women Foudation“ slučajno je nastala zahvaljujući nestanku jedne djevojčice koju su roditelji tražili po sveučilištima. Roditelji su naime prodali djevojčicu jednom dobrostojećem liječniku nadajući se da će ju on školovati, bili su dakle veoma naivni. Budući da su željeli vidjeti kćer, otišli su u grad i upoznali su neke studentice koje su, nakon pripovijedanja nesretnih roditelja, osnovale Zakladu žena za borbu protiv trgovine robljem. Trgovina ženama je također trgovina prostitucijom je su te žene, osim radnog izrabljivanja, namijenjene prostituciji. Brojne završe u Indiji, na radu u javnim kućama u Delhiju, Kalkuti i Bombaiju.
Na upit zašto se ne može iskorijeniti ta praksa, rekla je kako je razlog siromaštvo stanovništva, a Nepal je tek ove godine izišao iz građanskoga rata. Osim toga, zakon ne potiče promjenu mentaliteta. Opomena Ujedinjenih naroda mora uroditi potporom svim udrugama koje se bore protiv prodaje djevojčica – zaključila je Lanzoni dodajući kako se istovremeno mora boriti protiv siromaštva i trgovine ljudskim bićima. Oko 250 tisuća žena danas se nalazi u indijskim javnim kućama, a svake godine se od šest do sedam tisuća djevojčica proda na granici između Indije i Nepala.