U Parizu je 15. siječnja otvorena Međunarodna godina Astronomije

U Parizu je 15. siječnja otvorena Međunarodna godina Astronomije, koju je organizirala Organizacija ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), u prigodi 400 godina otkako je Galileo Galilei prvi put teleskopom promatrao zvijezde. Cilj je toga kulturnog događaja – koji namjerava uključiti 140 zemalja – ohrabriti novu svijest o mjestu koje je čovjek zauzeo u svemiru, te pozvati sve ljude da iskuse ljepotu i divljenje koje izaziva promatranje neba. Sveta Stolica u inicijativi sudjeluje izravno, s Vatikanskom zvjezdarnicom, ali i kroz Papinsko vijeće za kulturu koje ovu godinu smatra prigodom za produbljivanje dijaloga između znanosti i vjere.
Ako nebesa, prema lijepim riječima iz psalma, „slavu Božju kazuju“ (Ps 19(18), 2), zakoni prirode, koje su nam kroz stoljeća brojni znanstvenici i znanstvenice pomogli bolje shvatiti, veliki su poticaj na promatranje sa zahvalnošću Gospodinovih djela – tim je riječima papa Benedikt XVI., 21. prosinca prošle godine, pozdravio sve one koji će na bilo koji način sudjelovati u inicijativama obilježavanja Godine astronomije, te tom prigodom istaknuo koliko znanost koja proučava nebeska tijela, približava vjeri. Papa Silvestar II. koji ju je poučavao, Grgur XIII. koji je zaslužan za kalendar, i sveti Pio X., njegovali su tu znanost, a liturgijsko je vrijeme uvijek bilo obilježeno astronomijom. Stoga će ovih 12 mjeseci biti uistinu jedinstvena prigoda za suočavanje znanstvenoga istraživanja i filozofskoga i teološkoga razmišljanja. Međutim, potrebno je – pojašnjava nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu - da znanost danas prizna teologiji njezino vlastito dostojanstvo i ugled. S druge strane, - kako je još 1992. godine govorio Ivan Pavao II. – dužnost je teologâ biti informirani o znanstvenim dostignućima kako bi, ako bi to bilo potrebno, razmotrili treba li unijeti promjene u njihovo naučavanje.
Promatrati nebo, iskustvo je koje preporučujem svima – rekao je u razgovoru za našu radio postaju msgr. Melchor Sánchez de Toca y Alameda, dotajnik Papinskoga vijeća za kulturu. Gledati teleskopom površinu mjeseca, ili Jupiter, ili Saturnove prstenove, doslovno ostavlja čovjeka bez riječi. A ponovno zadobiti sposobnost čuđenja, osjetiti čuđenje i divljenje pred stvorenim, već je veliki korak prema prihvaćanju Boga Stvoritelja. Ova je godina doista prigodna za nastavak dijaloga koji nije nikada prekinut – što god govorile kritike i sadašnje struje; i to na visokoj razini, u razgovoru o Galilejevom slučaju koji je poseban, jedinstven i krajnje slojeviti slučaj za koji je uistinu potrebno vrlo dobro poznavanje filozofije, teologije, povijesti i astronomije, a što nije lako sve okupiti. Osim toga, dijalog treba voditi i na razini kozmoloških pitanja koja na neki način dodiruju vjeru: svijet, svemir, takav kakvoga ga poznajemo, odakle dolazi, kamo ide? I potom, na pučkoj razini jer, zašto ne bismo dali prinos u širenju kulture ljubavi prema zvijezdama, primjerice iz župâ ili oratorijâ? Samostani i crkve stoljećima su bili mjesta za astronomska promatranja. Zašto ne bismo ponovno otkrivali nebo sa zvonikâ naših crkvi i župâ – upitao je na koncu msgr. Sánchez de Toca y Alameda.