Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na Bogojavljenje, 6. siječnja 2009.
Papa Benedikt XVI. se u jučerašnjem nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja osvrnuo
na čitanja Svetkovine Bogojavljenja. Draga braćo i sestre! Danas slavimo svetkovinu
Bogojavljenja, Gospodinovo "očitovanje". Evanđelje izvješćuje da je Isus došao na
svijet u velikoj poniznosti i skrovitosti. Sveti Matej, pak, donosi epizodu s Mudracima,
koji su došli s Istoka, vođeni zvijezdom, da bi se poklonili novorođenom židovskom
kralju. Svaki put kada slušamo to izvješće, pogađa nas jasna oprečnost između stava
Mudraca, s jedne strane, i držanja Heroda i Židova. Evanđelje naime kaže kako, čuvši
riječi Mudraca, "kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime" (Mt 2,3). Tu
se reakciju može objasniti na različite načine: Herod je uznemiren, jer vidi u onome
kojega Mudraci traže takmaca sebi ali i svojoj djeci. Glavari i stanovnici Jeruzalema,
međutim, čini se da su se prije svega našli u čudu, kao da su se probudili iz neke
obamrlosti i natjerani razmišljati. Izaija je, naime, bio nagovijestio: "Jer, dijete
nam se rodilo, / sina dobismo; / na plećima mu je vlast. Ime mu je: / Savjetnik divni,
/ Bog silni, / Otac vječni, / Knez mironosni" (Iz 9,5) – kazao je Sveti Otac. Zašto
je dakle Jeruzalem bio uznemiren? Čini se da evanđelist time želi gotovo anticipirati
stav velikih svećenika i sinedrija, ali i jednog dijela naroda, prema Isusu tijekom
njegova javnog života. Na vidjelo, nema sumnje, izbija činjenica da poznavanje Pisama
i mesijanskih proroštava ne navodi sve da se otvore Njemu i njegovoj riječi. U misli
nam se vraća prizor, neposredno prije muke, Isusova plača nad Jeruzalemom, jer nije
prepoznao vrijeme u kojem je pohođen (usp. Lk 19,44). Dotičemo ovdje jednu od ključnih
točki teologije povijesti: dramu vjerne ljubavi Boga u Isusovoj osobi, koji "k svojima
dođe, / i njegovi ga ne primiše" (Iv 1,11). U svjetlu čitave Biblije, taj stav neprijateljstva,
ili dvoznačnosti, odnosno površnosti predstavlja stav svakog čovjeka od "svijeta"
– u duhovnom smislu –, kada se zatvara otajstvu pravoga Boga, koji nam dolazi ususret
u golorukoj krotkosti ljubavi. Isus, "kralj židovski" (usp. Iv 18,37), je Bog milosrđa
i vjernosti; On želi kraljevati u ljubavi i istini i traži od nas da se obratimo,
da odbacimo zla djela i odlučno koračamo putom dobra. Jeruzalem smo, dakle, u tome
smislu svi mi! Neka nam Djevica Marija, koja je prihvatila s vjerom Isusa, pomogne
da ne zatvorimo svoje srce njegovu evanđelju spasenja. Pustimo radije da nas osvoji
i preobrazi On, "Emanuel", Bog koji je došao među nas da nas podari svojim mirom i
ljubavlju – ovim je riječima Papa završio svoj podnevni nagovor, a poslije molitve
Anđeo Gospodnji čestitao je Božić svima onima koji ga slave po julijanskom kalendaru
i pozvao sve ljude da više ljubavi i poštovanja iskazuju prema djeci. Upućujem
svoje tople želje braći i sestrama istočnih Crkvi koji, budući da se ravnaju po julijanskom
kalendaru, sutra slave sveti Božić. Neka spomen Spasiteljeva rođenja sve više u njihovim
srcima rasplamsa radost da ih Bog ljubi. Spomen te naše braće u vjeri u duhu me vodi
u Svetu zemlju i na Bliski istok. Nastavljam pratiti s velikom zebnjom silovite oružane
sukobe u pojasu Gaze. Dok ponovno podsjećam da mržnja i odbacivanje dijaloga ne mogu
dovesti ni do čega drugog osim rata, želio bih danas ohrabriti inicijative i napore
svih onih koji, budući da im je mir na srcu, pokušavaju pomoći Izraelcima i Palestincima
da prihvate sjesti za stol i razgovarati. Neka Bog podupre napore tih hrabrih "graditelja
mira" – zavapio je Benedikt XVI. Svetkovina Bogojavljenja, u mnogim zemljama, je
također praznik djece. Posebno sam stoga u mislima s djecom, koja su bogatstvo i blagoslov
svijeta, a prije svega s mnoštvom djece kojoj je oduzeto bezbrižno djetinjstvo. Želim,
na poseban način, skrenuti pozornost na desetke djece i mladih koju su, ovih posljednjih
mjeseci, uključujući i božićno vrijeme, u istočnim krajevima Demokratske Republike
Kongo zatočile oružane bande, koje su izvršile napade na sela ostavivši za sobom brojne
žrtve i ranjene. Apeliram na počinitelje tih neljudskih okrutnosti da vrate djecu
njihovim obiteljima i njihovoj budućnosti sigurnosti i razvoja, na koje imaju pravo
isto kao i ta draga pučanstva. Izražavam istodobno svoju duhovnu blizinu mjesnim Crkvama,
koje su također pogođene tim napadima, bilo da su u njima stradali njihovi članovi
bilo da im je zbog toga onemogućen neometan rad, i istodobno potičem pastire i vjernike
da budu snažni i čvrsti u nadi. Nasilja prema djeci, koja su nažalost zabilježena
također u drugim dijelovima svijeta, još su za veću osudu ako se uzme u obzir da 2009.
godine pada 20. obljetnica Konvencije o pravima djeteta: to je zadaća kojoj je međunarodna
zajednica pozvana ponovno prionuti kako bi branila, štitila i pomagala djecu čitavoga
svijeta. Neka Gospodin pomogne svima onima – a njih je bezbroj! – koji svakodnevno
rade u službi novih naraštaja, pomažući im da budu protagonisti svoje budućnosti.
K tomu, Dan misijskog djetinjstva, koji se slavi na današnju svetkovinu Bogojavljenja,
je prava prilika da se istakne kako djeca i mladi mogu izvršiti važnu ulogu u širenju
evanđelja i u djelima solidarnosti prema svojim vršnjacima koji su u najvećoj potrebi.
Platio im Gospodin! – ovim pozivom je zaključio svoj podnevni susret s brojnim vjernicima
i hodočasnicima na Trgu svetoga Petra Papa.