Uz liturgijska čitanja svetkovine Božića razmišlja vlč. Marijo Buljević
Sretan vam Božić I ne tako davno prije otprilike četrdesetak godina, točnije 1969.,izrečena
je ona famozna rečenica o malom koraku za čovjeka i velikom koraku za čovječanstvo.
Ovim riječima pokušao se opisati događaj kada je čovjek prvi put stupio nogom na Mjesec.
Tada se mislilo kako je to možda i najveći događaj u povijesti ljudskog roda, ali
današnji dan, Božić, stvari čini malo drugačijima. Današnji dan mijenja važnost toga
događaja. Istina, nije mala stvar doći do Mjeseca, stupiti na nj, ali ma koliko bio
velik taj događaj ipak nije najveći. Božić zbog toga kao da nosi u sebi jeku, glas
koji govori: čovječe, nije najveći događaj u povijesti ljudskog roda to što ti hodaš
po Mjesecu, nego je najveći događaj za ljudski rod, to što je Bog hodao po zemlji.
I ne samo to za razliku od tebe čovječe koji si na mjesec došao, koji si se na mjesec
spustio i ti koji si mjesec i napustio, za razliku od tebe On, Bog nikad nakon svog
dolaska u onoj svetoj noći nije više otišao, nego je ostao, i to za sve dane, dok
je vremena i svijeta. Ti čovječe, možda si i napravio par koraka na tom za tebe novom
planetu, no svoje si korake povukao. A On, Bog, na Božić je napravio iskorak i to
iskorak ljubavi u ovaj svijet i to sve tamo do tvog srca i nikad se nije povukao.
Bez obzira što si, čovječe, možda i bio na mjesecu, on je nama i dalje daleko. A On,
Bog zbog Božića postao nam je najbliži, naša najbliža blizina. Tako bi otprilike govorio
sv. Augustin. Zato je Božić blagdan blizine, dan dolaska Božjega među ljude, a
ne odlaska od ljudi. On je blagdan koji poziva udaljene na blizinu, blagdan koji razdvojene
povezuje, nepomirljive umiruje. Sve ovo i puno više od ovog svoj razlog ima u toj
nama nedokučivoj domišljatoj Božjoj ljubavi prema čovjeku. Zato je ovo vrijeme Božića
za nas uvijek nekako posebno. U nama izaziva posebni osjećaj bliskosti, prema svakome.
Zacijelo nitko od nas ne bi ni htio biti jedan od onih koji Isusa ne primaju kad on
pokuca na njihova vrata. Nitko od nas ne bi htio biti kao stanovnici Betlehema koji
u svojim kućama, a prije svega u svojim srcima nisu imali mjesta za Josipa i Mariju
koja nosi Isusa. U ovim božićnim danima svatko može preuzeti na sebe dobrotu i ljubav.
Možeš ih i ti preuzeti, dragi vjerniče, ma koliko god ti se činilo da si za to nemoćan,
siromašan, isprazan i hladan. Uostalom, takve su bile i jaslice. Imale su samo jednu
prednost: bile su na raspolaganju. A to je u biti sve što se od tebe zahtjeva u ovim
božićnim danima. Stoga je Božić ponuda svakome od nas jer Bog u svojem povijesnom
dolasku čovječanstvu kuca sada na naša vrata. Svaka zatvorenost je neki oblik mržnje,
neki oblik čovjekova neprihvaćanja. A Bog ne dolazi s mržnjom, ne dolazi s porokom,
ne dolazi s prepirkom i svađom, sa zanovijetanjem, ne dolazi sa zavišću i ogorčenjem,
već dolazi kao dijete. Zbog toga što je postao djetetom, On nije htio biti neozbiljan,
već je svijet želio učiniti radosnim, kao što to djeca i čine. Posebno mjesto u koje
želi doći danas tvoje je srce, tu On jedino stanuje i želi stanovati, a ako je srce
tvoj dom za njega, pa makar to srce bila i štala, onda On stanuje u dobroti koju iskazuje
čovjek čovjeku, u opraštanju, u pomirenju, međusobnom razumijevanju u prijateljstvu
i obazrivosti, jer On je ljubav. A Ljubavi je mjesto u tebi, jer ti si, čovječe, hram
ljubavi. Zato ljubi, jer Božić te je za to ohrabrio. Amen!