Ne može se okrivljivati Crkvu za ono što su drugi činili
Iznenađuje i ogorčuje činjenica da jedan od nasljednika fašizma – odgovornoga za sramotu
rasnih zakona, od koga se već dugo vremena nastoji distancirati – proziva sada Katoličku
crkvu, očitujući povijesnu netočnost i smiješan politički oportunizam. Vatikanski
dnevnik 'Osservatore Romano' u izdanju od 17. prosinca, tako komentira nedavni govor
predsjednika Talijanskoga zastupničkoga doma, Gianfranca Finija, koji je izgovorio
na obilježavanju 70. obljetnice uvođenja rasnih zakona u Italiji. Fašistička ideologija
– rekao je Fini – sama ne pojašnjava sramotu. I talijansko se društvo prilagodilo
protužidovskome zakonodavstvu. Izuzimajući časne iznimke, nisu zabilježeni posebni
otpori – dodao je – čak ni od Katoličke crkve. Među brojnim povjesničarima koji se
ne slažu s govorom predsjednika Finija je i profesor na sveučilištu u pokrajini Molise
Matteo Luigi Napolitano, stručnjak za međunarodne odnose i međunarodni izaslanik Papinskog
odbora za Povijesne znanosti, koji je u razgovoru za naš radio pojasnio zbog čega
treba osporavati Finijeve tvrdnje. Treba ih osporavati jer se otpor Svete Stolice
očitovao u raznim oblicima s kritičkim držanjem, ne samo prema rasnom talijanskom
zakonodavstvu, nego i prema rasnom zakonodavstvu svih država s Njemačkom na čelu,
koje su imale diktatorske sustave, a usvojile su antisemitske zakone. To je naročito
istinito tijekom Drugoga svjetskoga rata. Ali, osvrnimo se na odnos s Italijom, riječ
je o postupanju Svete Stolice prema rasističkom talijanskom zastranjenu već u vrijeme
kada se naslućivalo da će se donijeti ti zakoni. Osservatore Romano 2. srpnja 1938.
godine donosi Papin sud o značenju riječi „katolik“, što znači opći, a također znači
odbacivati separatizam i pretjerani nacionalizam koji je upravo tada, 1938. godine,
vladao. Talijanski predstavnik u Washingtonu 20. listopada 1938. godine jasno ističe
kako je papina riječ čimbenik koji razara simpatije američkih katolika prema fašizmu,
koji sada od sve trave čine jedan struk, to jest uključujući Italiju, Njemačku i Rusiju
u jedinstvenu omraženu cjelinu, koja diskriminira i gazi slobodu građana, stoga papinu
riječ apsolutno treba kritizirati – rekao je tada talijanski predstavnik. Na primjedbu
kako se može reći da se Pio XI. borio protiv rasnih zakona, optužujući Italiju da
u tome slijepo slijedi Njemačku, rekao je kako je to čista istina. Pio XI. se svojim
suradnicima više puta požalio na Musolinija i pitao se zašto Italija u tim stvarima
mora oponašati nacizam. Takav zakon nije bio potreban jer Talijani nisu osjećali njegovu
potrebu. Amerikanci su upozoravali na opasnost toga zastranjivanja. Zamjenik državnoga
tajnika u razgovoru s talijanskim veleposlanikom u Washingtonu 5. studenoga 1938.
godine kaže: Ali, oprostite, u Italiji imate 100 tisuća Židova. Zar je potrebno usvojiti
zakone poput onih koje donose u Njemačkoj. Ti vam zakoni nisu potrebni. Uostalom,
Vatikan je – dodao je zamjenik državnoga tajnika – jasno rekao da ljudska bića, citiram,
„ne smiju biti diskriminirana zbog vjere ili zbog rasnoga podrijetla“. Stoga, ako
je to rekao Vatikan – podsjećaju Amerikanci – jasno je da biste se vi, katolička zemlja,
u kojoj se nalazi Vatikan, morali povoditi za Vatikanom. A kada je dekretom proglašen
zakon, 13. studenoga 1938. godine, tri dana nakon njegova objavljivanja, Državno je
tajništvo objavilo prosvjednu notu, predanu talijanskome veleposlaniku pri Svetoj
Stolici – pojasnio je profesor Napolitano. Na novinarov upit zašto se djelomično
optužuje Pija XII. za ono što se dogodilo u II. svjetskome ratu, rekao je kako misli
da je u tijeku proces nijekanja povijenih činjenica, a ne želi se priznati vlastite
krivnje: prave krivnje nisu na strani Katoličke crkve, koja je u ono doba bila enklava,
odnosno okružena fašističkom Italijom koju su, ne treba zaboraviti, 1943. zauzeli
nacisti. Stoga okrivljivati Crkvu za sve što se dogodilo, a što su drugi počinili,
vodi na krivi put i pojednostavljivanje je povijesti. Želim podsjetiti da se Sveta
Stolica već 1933. godine, nakon nekoliko dana od usvajanja rasnih zakona u Njemačkoj,
pokrenula u korist njemačkih Židova, a od europskih velesila nitko nije prekinuo trgovačke
ni diplomatske odnose s rasističkom Njemačkom zbog usvojenih zakona protiv njemačkih
Židova – zaključio je profesor Napolitano.