Međukulturni i međureligijski dijalog je prioritet, ali se ne smije popustiti relativizmu i sinkretizmu

Međukulturni i međureligijski dijalog je prioritet, ali se ne smije popustiti relativizmu i sinkretizmu – istaknuo je Benedikt XVI. u poruci upućenoj kardinalu Jean-Louisu Tauranu, predsjedniku Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, te nadbiskupu Ganfrancu Ravasiju, predsjedniku Papinskoga vijeća za kulturu, u prigodi studijskoga dana 'Kulture i Religije u dijalogu', održanoga 3. prosinca u Vatikanu. Poruka je objavljenja danas (9. prosinca). Različitost – dodao je Papa – treba prihvatiti kao pozitivnu činjenicu, ona je obogaćivanje, ali dijalog ne smije popustiti relativizmu i sinkretizmu. Potom je potvrdio da Crkva želi ući u dijalog sa svijetom, te je podsjetio da „premda brojni Europljani nažalost, čini se, zanemaruju kršćanske korijene Europe, oni su živi, a morali bi zacrtati put i hraniti nadu milijuna građana koji imaju zajedničke vrednote“.
Nakon što je izrazio zadovoljstvo zbog zajedničkog pothvata Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog i Vijeća za kulturu kao znaka sudjelovanja Svete Stolice u europskoj inicijativi, odobrenoj 2006. godine, da se 2008. godinu proglasi „europskom godinom međukulturnoga dijaloga“, Papa je pozdravio Predsjednike vijeća, kardinale i biskupe, članove diplomatskoga zbora akreditiranoga pri Svetoj Stolici te predstavnike raznih religija i sve sudionike na značajnome skupu.
Europa je već odavno postala svjesna svoga bitnoga kulturnog jedinstva, unatoč plejadi nacionalnih kultura koje su sačinile njezino lice. Valja istaknuti – piše Papa – da je suvremena Europa koja se pomalja u trećem tisućljeću, plod civilizacije stare dvije tisuće godina. Ona polaže svoje korijene u golemoj i antičkoj baštini Atene i Rima, te posebice plodnom zemljištu Kršćanstva, koje se pokazalo kadrim stvoriti nove kulturne baštine iako je prihvatilo izvorni doprinos svake kulture. Novi humanizam, nastao širenjem evanđeoske poruke, uzdiže sve čimbenike dostojne osobe i njezina transcendentalnoga poziva, pročišćavajući ih od nečistoća koje zatamnjuju istinsko lice čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Tako nam se danas Europa pokazuje kao dragocjeno platno, čija je osnova satkana od načela i vrednota proisteklih iz Evanđelja, dok su nacionalne kulture znale izvesti ogromnu raznolikost izgleda koji očituju vjerske, intelektualne, tehničke, znanstvene i umjetničke vrednote europskoga čovjeka. U tom smislu možemo ustvrditi da je Europa imala i sve do danas ima kulturni utjecaj na sveukupnost ljudskoga roda, a ne može ne osjećati se posebno odgovornom za svoju budućnost i čitavoga čovječanstva – istaknuo je Benedikt XVI.
U današnjem kontekstu, kada sve češće naši suvremenici postavljaju bitna pitanja o smislu života i njegovoj vrednoti, više nego ikad važnije je razmišljati o antičkim korijenima iz kojih je tijekom stoljeća curio obilan životni sok. Tema međukulturnoga i međureligijskog dijaloga zato izbija na površinu – stoji nadalje u poruci – kao prioritet za Europsku uniju, a tiče se kulture i komunikacije, odgoja i znanosti, seljenja i manjina, mladih i zapošljavanja – upozorio je Papa.
Kada se različitost prihvati kao pozitivnu činjenicu, potrebno je da osobe prihvate ne samo postojanje tuđe kulture nego i da se žele njom obogatiti. Moj prethodnik, sluga Božji Pavao VI., obraćajući se katolicima, ovim je riječima očitovao svoje duboko uvjerenje: „Crkva postaje riječ, Crkva postaje poruka, Crkva postaje razgovor“. Živimo u, kako se običava reći, „pluralističkom svijetu“, obilježenom brzinom komuniciranja, pokretljivošću narodâ i njihovom gospodarskom, političkom i kulturnom međuovisnošću. Upravo u ovo vrijeme, katkada dramatično, premda se čini da neki Europljani nažalost zanemaruju kršćanske korijene Europe, oni su živi, a morali bi zacrtati put i hraniti nadu milijuna građana koji dijele iste vrednote – istaknuo je Benedikt XVI.
Kršćani su dakle uvijek spremni promicati međukulturni i međureligijski dijalog, u svrhu poticanja suradnje u temama od obostrane koristi, poput dostojanstva ljudske osobe, traženja općega dobra, izgradnje mira i razvoja. S tom je nakanom Sveta Stolica željela posebno istaknuti svoje sudjelovanje u okviru 62. Opće skupštine Ujedinjenih naroda 4. i 5. listopada 2007. godine u dijalogu na visokoj razini o razumijevanju između religija i kultura i o suradnji za mir. Kako bi bio istinski, takav dijalog mora izbjeći ustupke relativizmu i sinkretizmu, također mora biti nadahnjivan iskrenim poštovanjem drugoga i velikodušnim duhom pomirbe i bratstva – zaključio je Papa.
Ohrabrujem sve one koji se posvećuju izgradnji gostoprimljive Europe, solidarne i uvijek vjerne svojim korijenima, a posebice potičem kršćane da pridonesu ne samo ljubomornom čuvanju kulturne i duhovne baštine po kojoj se odlikuju, koja je sastavnica njihove povijesti, nego da se još više zauzimaju u traženju novih putova kako bi se na prikladan način sučelilo s velikim izazovima po kojima se razlikuje post-moderna epoha. Između ostalih, ističem obranu ljudskoga života u svakom trenutku, zaštitu svih prava osoba i obitelji, izgradnju pravednoga i solidarnog svijeta, poštivanje stvorenoga, međukulturni i međureligijski dijalog. U tom vidiku, želim uspjeh Studijskoga dana, a na sve sudionike zazivam obilje Božjega blagoslova – stoji u zaključku poruke.