Opća audijencija srijedom

Kristov dolazak je „rijeka dobra“ i nade koja pobjeđuje zlo istočnoga grijeha – istaknuo je Benedikt XVI. na današnjoj općoj audijenciji u dupkom punoj dvorani Pavla VI. Rijeci zla koje je istočni grijeh prvoga Adama unio u ljudsku povijest, Bog je dolaskom svoga Sina, novoga Adama, suprotstavio „rijeku čistoga dobra“. U tome smislu – primijetio je Papa – i danas valja shvaćati smisao istočnoga grijeha, obilježja ljudske slobode da se opredijeli za nasilje umjesto ljubavi. U dvorani Pavla VI. pred oko sedam tisuća vjernika sa svih kontinenata, Papa je pozvao banke da u gospodarskoj krizi budu solidarne s obiteljima i najslabijima, te da podupru proizvodnu aktivnost.
Povijest spasenja započinje s vrhovnim činom nevjernosti stvorenja prema Stvoritelju. Adamov grijeh o kojem čovječanstvo, u svako doba, razmišlja želeći proniknuti to neistraživo otajstvo i odstraniti ga, a pri tom zaboravlja – ustvrdio je Sveti Otac – ono što je sveti Pavao učio od samoga početka Crkve: U središtu pozornice nije toliko Adam s posljedicama grijeha za čovječanstvo, koliko Isus Krist i milost koja je po Njemu obilno izlivena na čovječanstvo. Pavlova usporedba između Adama i Krista jasno očituje inferiornost prvoga čovjeka s obzirom na nadmoć drugoga – istaknuo je Benedikt XVI.
Sveti se Otac potom zapitao – što je istočni grijeh, može li se i danas govoriti o njemu? Postoji iskustvena činjenica od koje valja krenuti da se shvati veličina naknadnoga nacrta ljubavi Božje. Iskustvo nam govori da u našem biću postoji proturječnost. S jedne strane, svaki čovjek zna da treba činiti dobro, ali istovremeno osjeća i drugi poticaj da čini suprotno, da ide putem sebičnosti, nasilja, da čini jedino ono što mu godi, svjestan da tako djeluje protiv dobra, protiv Boga i bližnjega. Shvaćanje prije Krista kao i ono nakon njega – pojasnio je Papa – u biti su potvrdili i ponovili da su zlo i dobro snage koje postoje oduvijek, da čovjek s njima ne može vladati nego ih jedino može podnositi. Ali, ako je tako onda je zlo nepobjedivo, onda je to viđenje u biti očajno. U konačnici isplati se jedino vlastiti interes. Prema tome svaki bi napredak trebalo platiti rijekom zla, a tko bi želio služiti napretku morao bi prihvatiti tu cijenu. Politika se u konačnici oslanja na te pretpostavke, njezine učinke vidimo. Ovakvo moderno promišljanje, u konačnici, jedino može stvoriti tugu i cinizam – ustvrdio je Papa.
Uostalom – dodao je – vijesti o raznim nasiljima koje svaki dan stižu iz svijeta nepobitna su potvrda onoga što je – kako je rekao – prljava rijeka zla koja je po istočnom grijehu ušla u svijet. Ipak, po sebi nije toliko važan – kako poučava sveti Pavao – prvobitni grijeh koliko ono što se poslije zbilo, dokaz da je zlo snaga podložna dobru koji je Bog. Bog je donio ozdravljenje. Osobno je ušao u povijest. Trajnom izvoru zla suprotstavio je izvor čistoga dobra. Krist, razapet i uskrsli, novi Adam, prljavoj rijeci zla suprotstavlja rijeku svjetla. A ta je rijeka nazočna u povijesti: dokaz su sveci, veliki ali i ponizni, jednostavni vjernici. Vidimo da je nazočna svjetlosna rijeka koja dolazi od Krista, jaka je – zaključio je Papa izgovarajući spontanu molitvu: Dođi, Isuse, dođi, udijeli snagu svjetlu i dobru; dođi tamo gdje vlada laž, nepoznavanje Boga, nasilje i nepravda; dođi, Gospodine Isuse, podari snagu dobru u svijetu i pomogni nam da budemo tvoji lučonoše, mirotvorci, svjedoci istine. Dođi, Gospodine Isuse!