Crkva danas slavi liturgijski spomen svetoga Franje Ksaverskoga, španjolskoga isusovca
i zaštitnika misija. Živio je u prvoj polovici XVI. stoljeća; otputovavši kao misionar
u Indiju i Japan, bio je prvi europski svećenik koji se približio tim vrlo starim
civilizacijama. Preminuo je sa samo 46 godina, iscrpljen, na otoku Sancijanu, dok
se pripremao za evangelizaciju Kine. Osvrnuvši se na lik toga sveca, otac Vito del
Prete, glavni tajnik Papinske misijske unije, istaknuo je tri bitna elementa njegove
osobnosti koji, - kako je rekao - ne samo da ga čine velikim, nego i jako aktualnim
misionarom, a koji, na neki način, odgovaraju mjerilima današnje misije. Prije
svega, odlučio je potpuno posvetiti svoj život Bogu, odustajući od prijašnjih planova,
osobnih i njegove obitelji. I njegov odlazak u Indiju bio je čin poslušnosti. Trebao
je ići jedan njegov subrat, ali Franjo, na poziv Ignacija Loyolskoga, odgovorio je:
Evo me, spreman sam. Propovijedao je na mjestima koja su do tada bila nepoznata, te
postao apostol Azije. Drugi je element apostolski zanos koji se rađa iz razmatranja
Krista. On oponaša Krista u njegovu najdubljem siromaštvu i poniznosti, te od tuda
izvire sva ljubav koju on osjeća prema siromašnima, marginaliziranima, napuštenima,
i onima koje su tlačili mali plemićki posjednici toga doba. Ljubav prema Kristu potiče
ga da ide naprijed ne predajući se pred bilo kakvom preprekom. Treći element je njegova
metodologija, ono što se možda najviše približava današnjem stanju u misijama. On
utemeljuje crkve, čini ih samostalnima, nastoji formirati kler i katehiste, te pokušava
uspostaviti prvi dijalog s azijskom kulturom. Na novinarovu primjedbu kako bismo ovaj
posljednji element danas nazvali 'inkulturacijom', otac del Prete je istaknuo kako
je Franjo Ksaverski, bilo gdje se našao, naučio je jezik, i stvarno je želio napisati
katekizam i druga djela na jeziku tamošnjega pučanstva. Nastojao je shvatiti lokalne
kulture – primijetio je otac del Prete.