Nadbiskup Celestino Migliore, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima,
dao je intervju za agenciju 'I Media' u kojem govori o naravi Ujedinjenih naroda i
o ljudskim pravima. Na upit koja je stvarna uloga Organizacije Ujedinjenih naroda
u poštivanju ljudskih prava, nadbiskup je odgovorio da Ujedinjeni narodi nisu neka
nadvlada s vlastitom izvršnom vlašću. Provođenje ljudskih prava u pojedinim zemljama
– premda je pod nadzorom Vijeća za ljudska prava i mehanizama naknadno povezanih s
Ugovorima i konvencijama – još se u biti oslanja na nacionalna zakonodavstva, ali
često i sve više na regionalne sustave. Dovoljno je osvrnuti se na europski sustav,
koji je među najrazvijenijima, potom na međuamerički i na afrički koji se učvršćuje.
Vijeće za ljudska prava, koje je prije dvije godine zamijenilo istoimeno Povjerenstvo,
muči se da učinkovito započne rad. Odbori osnovani nakon Međunarodnih ugovorima i
Konvencija vrše dobru promicateljsku službu ako se ograničavaju na povjerenim im mandat,
a ne zahtijevaju, kako često biva, da tumače konsenzus država na inovativan i često
ideološki izbirljiv način – ustvrdio je nadbiskup Migliore. Neke pro-abortivne
organizacije će 10. prosinca peticijom pokušati primorati Opću skupštinu Ujedinjenih
naroda da pobačaj uvrsti među opća ljudska prava. Kako prihvaćate taj prijedlog? To
je žalosno i prijezirno jer je inicijativa usmjerena na rušenje sustava za ljudska
prava, cilja na preustroj Povelje i na zaštitu ne prava nego osobnih prohtjeva. Inicijativa
želi uvesti načelo „homo homini lupus est – čovjek je čovjeku vuk, čovjek svojim sličnima
postaje vuk. To je moderno barbarstvo koje želi iznutra rušiti naše društvo. Postoje
razložne, uvjerene i odlučujuće protivne težnje koje moramo podupirati i hrabriti
– istaknuo je nadbiskup Migliore. Francuska pak namjerava Organizaciji ujedinjenih
naroda podnijeti nacrt za „nekažnjivost“ homoseksualnosti u čitavome svijetu, u ime
25 država Europske unije. Kako reagirate na taj prijedlog? Napominjemo da se prigovor
Svete Stolice odnosi na članak 10 spomenutoga nacrta. Sve ono što je u korist
poštovanja i zaštite osobe sastavnica je naše ljudske i duhovne baštine. Katekizam
Katoličke crkve kaže, i to ne od danas, da se prema homoseksualnim osobama mora izbjegavati
svaki biljeg nepravedne diskriminacije. Ali ovdje je riječ o nečem drugome. S deklaracijom
političke naravi, potpisanom od jedne skupine država, od država i međunarodnih nadzornih
i provedbenih mehanizama za ljudska prava zahtijeva se da se uvrste nove kategorije
zaštite od diskriminacije, a pri tome se ne vodi računa, da će one, ako se usvoje,
stvoriti nove i nepomirljive diskriminacije. Primjerice, države koje zajednicu između
istospolnih osoba ne priznaju brakom, bit će izvrgnute javnom linčovanju i pritiscima.
Opća povelja je usvojena 1948. godine, usvojile su je sve članice Opće skupštine
Ujedinjenih naroda, bilo ih je 58. Organizacija ujedinjenih naroda danas ima 198 članica.
Prema tome Opću bi povelju nakon 60 godina trebalo izmijeniti – primijetio je novinar.
Istina je da se od 1948. godine broj članica Ujedinjenih naroda utrostručio. Ali
je također istina da su sve druge države učlanjenjem u Organizaciju prihvatile Povelju,
obvezale se unijeti u svoje Ustave i zakone tekst Povelje. Prema tome, danas je Opća
povelja baština čovječanstva. To što ona proglašava načela jednaka za sve, ne može
se smatrati protivno pluralizmu kultura, tradicija, filozofija i religija. Zasluga
je autora Opće povelje što su se u kratkom vremenu složili oko zajedničkoga teksta,
upravo jer su bili uvjereni da postoje temeljna načela nazočna u svim kulturama i
civilizacijama. Govor o općim ljudskim pravim ne isključuje zdrav pluralizam iz njihove
primjene. Autori su željeli da tekst bude fleksibilan kako bi omogućio razne nijanse
naglasaka i primjene, ali ga se nikako ne može podvrgnuti izbirljivom pristupu – zaključio
je nadbiskup Migliore. Intervju nadbiskupa Migliorea izazvao je žučnu raspravu
u talijanskoj javnosti, poglavito su neke homoseksualne organizacije i neki političari,
koji uvijek misle na utržak glasova, digli buku. Komentirajući intervju nadbiskupa
Migliorea u razgovoru za naš radio otac Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda
Svete Stolice i glavni urednik Vatikanskoga Radija rekao je kako intervju, cjelovito
pročitan, iznosi jasna i sasvim prihvatljiva stajališta. Naravno, nitko ne želi braniti
smrtnu kaznu za homoseksualce, kako to neki žele prikazati. Poznata načela o poštivanju
temeljnih prava osobe i odbacivanja svake vrste diskriminacije – koji su jasno potvrđeni
u Katekizmu Katoličke crkve – isključuju ne samo smrtnu kaznu, nego sva kaznena, nasilna
ili diskriminacijska, zakonodavstva u odnosu na homoseksualce. Ali ovdje je riječ
o nečemu drugome, ne samo o „nekažnjivosti homoseksualnosti“, kako je napisano, nego
se želi usvojiti deklaraciju političke naravi koja se može odraziti na nadzorne mehanizme
i slijedom toga svaku normu koja jednako ne vrjednuje seksualnu usmjerenost može se
smatrati protivnom poštovanju ljudskih prava. Naravno je da to može postati čimbenikom
pritisaka ili diskriminacije prema onima koji, primjerice, brak između muškarca i
žene smatraju temeljnim i izvornim oblikom društvenoga života, te kao takav treba
biti povlašten. Nije bez razloga što je manje od 50 država, članica Ujedinjenih naroda,
poduprlo taj prijedlog, dok ga više od 150 država ne podupire. Sveta Stolica nije
sama – zaključio je otac Lombardi.