Papa pohodio baziliku svetoga Lovre izvan zidina

Papa Benedikt XVI. pošao je 30. studenog prijepodne u pastoralni pohod rimskoj župi Svetoga Lovre izvan zidina, na groblju Veranu, te tom prigodom predvodio Svetu Misu, kojom je obilježen svršetak proslave godine posvećene svetome Lovri, a slavljene povodom 1750. obljetnice mučeništva toga sveca. Podsjetimo, sveti Lovro bio je jedan od sedam rimskih đakona, a preminuo je mučeničkom smrću 258. godine, u vrijeme vladavine cara Valerijana, zbog toga što je branio dobra namijenjena bogoštovlju i siromašnima.
Govoreći u razgovoru za našu radio postaju o stvarnosti ove župe, njezin kapelan, kapucin otac Giovanni Ferri, napomenuo je kako je ona tipično rimska, jer je prije svega povezana s poviješću koja spomen na svetoga Lovru veže uz prve godine kršćanstva na tom mjestu. U tom je smislu ova župa doista povijesna. Naravno, prolaskom vremena, stvari su se promijenile, tako da se na teritoriju župe sada nalaze uglavnom važne ustanove, poput sveučilišta, bolnice, i drugih organizacija građanskoga društva, dok o nastanjenim četvrtima skrbe druge župe – rekao je kapelan, te napomenuo kako župa u okviru pastorala pruža usluge pojedincima i skupinama koji dolaze u nju zbog posebnih razloga, kao primjerice studenti sa sveučilišta, skupine iz drugih župa, kao i međužupske skupine; imamo zatim tu i regionalno sjedište franjevačkoga Trećeg reda, te tako postoji određena dinamika. Tradicionalni župski pastoral je ograničen na ono malo potreba župe kao takve, ali ona pruža također turističke usluge, jer mnogi ovamo dolaze radi štovanja spomena na svetoga Lovru, ali i kako bi proživjeli trenutak duhovne intimnosti – rekao je otac Ferri.
Osvrnuvši se potom na položaj župe, koja se nalazi unutar rimskoga groblja, otac Ferri je istaknuo kako župa pruža pastoralnu službu u pogrebnim obredima i u susretima s osobama koje proživljavaju bolni trenutak preminuća svojih dragih. To je vrlo česta i zahtjevna zadaća koju možda ponekad ne ispunjavamo na zadovoljavajući način zbog nedostatka ljudi, ali je to vrlo zahtjevna i zanimljiva zadaća, jer su to prigode u kojima si čovjek, pred smrću, postavlja uznemirujuća pitanja. To su ponekad razlozi za pastoralne susrete više dijaloškoga obilježja, te prihvaćanja i slušanja, a ne sakramentalnoga – primijetio je otac Ferri.