Angelus od 30.11.2008.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, papa Benedikt XVI. je u nedjeljnome podnevnom nagovoru na Prvu nedjelju Došašća pozvao vjernike okupljene na Trgu svetoga Petra da se sjedine u molitvi, kako za brojne žrtve okrutnih terorističkih napada u Mumbaiju, u Indiji, tako i za žrtve sukoba koji su izbili u Josu, u Nigeriji, te za ranjene i sve one koje su ta tragična zbivanja pogodila na bilo koji način.
Različiti su razlozi i okolnosti tih tragičnih događaja, ali jednako treba biti zgražanje i osuda zbog nagle pojave tako okrutnoga i bezumnoga nasilja. Molimo Gospodina da dodirne srca onih koji se zavaravaju da je to put za rješavanje lokalnih ili međunarodnih problema – naglasio je Sveti Otac te pozvao sve da se osjete potaknuti dati primjer blagosti i ljubavi radi izgradnje društva koje je dostojno Boga i čovjeka. Osvrnuvši se na vrijeme Došašća, koje otvara novu liturgijsku godinu, Sveti je Otac primijetio kako nas ta činjenica poziva na razmišljanje o dimenziji vremena, koja je za nas uvijek vrlo privlačna. Svi kažemo da nam nedostaje vremena, jer je ritam svakodnevnoga života za sve postao mahnit. Međutim, Crkva ima 'radosnu vijest' – Bog nam daruje svoje vrijeme – dodao je Papa.
Uvijek imamo malo vremena; posebice ga za Gospodina ne znamo, ili ponekad ne želimo, pronaći. Pa ipak, Bog za nas ima vremena! To je prva stvar koju nam početak liturgijske godine otkriva uz uvijek novo divljenje. Bog nam daruje svoje vrijeme, jer je svojom riječju i svojim djelima spasenja ušao u povijest kako bi ju otvorio vječnosti, i kako bi ju učinio poviješću saveza. U tom je vidiku vrijeme po sebi bitan znak Božje ljubavi. Ono je dar koji čovjek, kao i bilo koju drugu stvar, može iskoristiti ili, naprotiv, rasipati; shvatiti njegovo značenje, ili ga zanemariti tupom površnošću. Papa je potom podsjetio na tri velika temelja vremena, koji označavaju povijest spasenja: stvaranje, utjelovljenje-otkupljenje, i konačni dolazak s općim sudom, te pritom napomenuo kako oni nisu u kronološkome slijedu. Stvaranje jest u početku svega, ali je i trajno sve do konca vremena. Tako i utjelovljenje-otkupljenje, proteže se od prije i poslije Isusova rođenja i njegove smrti, dok posljednji dolazak i konačni sud ostvaruju svoj utjecaj na ponašanje ljudi svakoga doba.
Stoga je doista potreban Isusov poziv, koji nam ponovno snažno upućuje na ovu Prvu nedjelju Došašća: Bdijte! Taj je poziv upravljen učenicima, ali i svima, jer svatko će, u čas koji samo Bog poznaje, biti pozvan položiti račun o vlastitu životu – naglasio je Papa. To pretpostavlja ispravno odricanje od zemaljskih dobara, iskreno kajanje za svoje pogreške, djelotvornu ljubav prema bližnjemu, i ponajviše, ponizno povjeravanje puno pouzdanja u Božje ruke – upozorio je Sveti Otac. Nakon marijanske molitve, Papa se spomenuo apostola Andrije, brata Šimuna Petra, patrona Carigradskoga patrijarhata, uz koji se – kako je rekao - Rimska Crkva osjeća povezana posebnom vezom bratstva.
Došašće nas podsjeća da je Krist među nama i poziva nas da ga slijedimo u poslušnom prihvaćanju njegove volje – istaknuo je Papa u jučerašnjoj homiliji u rimskoj župi svetoga Lovre izvan zidina, napominjući vjernicima da bdjeti u iščekivanju Gospodnjega dolaska znači „suobličiti vlastiti život s Kristovim, upravo kako je učinio sveti Lovro, uzor kršćanske vjernosti“.
Duhovna poruka Došašća usmjerava nas prema slavnom povratku Gospodinovu, na svršetku vremena i uvodi nas u dimenziju iščekivanja, to jest poziva nas da vlastiti život suobličimo s Kristovim. Usvajajući izraz 'Došašće', kršćani su željeli izraziti posebnu sjedinjenost s Kristom, raspetim i uskrslim. On je kralj, koji, dolazeći u ovu bijednu pokrajinu nazvanu zemljom, podario nas je svojim pohodom i, nakon uskrsnuća i uzašašća na nebo, želio je ostati s nama. Slaveći euharistiju, doista naviještamo da se On nije povukao iz svijeta i da nas nije ostavio same, a premda Ga ne možemo vidjeti niti dotaknuti kao što biva s materijalnim i opipljivim stvarnostima, On je ipak s nama i među nama; dapače u nama je – rekao je Benedikt XVI.
Priznati njegovu nazočnost – rekao je Papa – znači priznati da je Krist naš suputnik, a ta njegova nazočnost među nama daje novi smisao našem zemaljskom životu. Njegov nam spasonosni dolazak očituje Boga kao milostivog oca i otkupitelja. Naš Bog je otac spreman oprostiti skrušenom grješniku i prihvati sve koji se ufaju u njegovo milosrđe. Po grijehu smo se od njega bili udaljili, padajući u vlast smrti, ali On je pun milosrđa i svojom voljom, bez naše zasluge, odlučio doći nam u susret, šaljući svoga jedinoga Sina kao Otkupitelja – istaknuo je Sveti Otac.
Govoreći pak o svetome Lovri rekao je kako nam on ponavlja da svetost, to jest ići u susret Kristu koji nam stalno dolazi u posjet, nikada ne izlazi iz mode. Sveti Lovro, hrabri svjedok Krista, raspetoga i uskrslog, neka za svakoga bude primjer poslušnoga pokoravanja božanskoj volji. Upravo smo čuli kako apostol Pavao potiče Korinćane, živimo i mi tako da kada dođe Gospodin budemo „besprijekorni“ – rekao je Papa te podsjetio kako ove godine obilježavamo 50. obljetnicu preminuća pape Pija XII. koji je nakon užasnoga bombardiranja Rima, u kojem je i bazilika bila nastradala, želio pružiti potporu nastradalom stanovništvu. Iz povijesnoga sjećanja nikada se neće moći izbrisati velikodušna gesta učinjena u onoj prigodi velikoga moga prethodnika, „koji odmah potrča među dimeće ruševine pomagati i tješiti teško pogođene ljude“.
Potom je podsjetio kako u bazilici počivaju posmrtni ostaci blaženoga Pija IX., pape, te državnika Alcidea De Gasperija, kojeg je nazvao „mudrim i uravnoteženim vođom za Italiju u teškim godinama poraća, kadrim Europu gledati sa širokim kršćanskim viđenjem“. Nakon pozdrava starijim osobama i bolesnicima, Papa je poželio da Došašće za sve bude „prigoda obnovljenoga pristajanja uz Krista, produbljivanja smisla pripadništva Crkvi te po ljubavi trajnog zauzimanja u evangelizaciji“.