Papa želi obnovu dijaloga između estetike, etike, ljepote, istine i dobrote
Novi kršćanski humanizam mora hoditi putem istinske ljepote – istaknuo je Benedikt
XVI. u poruci nadbiskupu Gianfrancu Ravasiju, predsjedniku Papinskoga vijeća za kulturu,
u prigodi trinaestoga javnoga zasjedanja sedam papinskih akademija. Papa je poželio
da se obnovi dijalog između estetike i etike, između ljepote, istine i dobrote. Osvrnuvši
se na Papinu poruku u razgovoru za naš radio nadbiskup je rekao kako među brojnim
poticajima ima bar dva izazova: ljepota kao povlašteni put spoznaje te pokušaj uspostaviti
dijalog s modernom umjetnošću, sa sadašnjim obzorima iz kojih su iščezla dva temeljna
obilježja umjetnosti: ljepota i poruka. Današnja umjetnost jednostavno postaje neka
vrsta očitovanja stvarnoga kao takvoga. Stoga je važno shvatiti može li se još uspostaviti
zajedništvo između vjere i umjetnosti. Umjetnost bi još mogla pomoću velikih religijskih
simbola, znakovitih pripovijedanja, velikih figura i upita pronaći vezu između ljepote
i značenja. A Crkva prije svega mora nastojati shvatiti da moderna umjetnost ima svoju
gramatiku, odnosno svoj način izražavanja. Umjetnost, kultura općenito, mora u nekoj
vrsti pustinje kao što je suvremeno društvo uspjeti prepoznati te velike znakove,
ideje koje uznemiruju i istovremeno neizmjerno obogaćuju ljudsku spoznaju – rekao
je nadbiskup Ravasi. Na primjedbu kako je Sveti Otac podsjetio da je nedavna Biskupska
sinoda za otkrivanje riječi Božje preložila put ljepote, rekao je kako je put ljepote
najčarobniji i najuzbudljiviji put prema Bogu. Po mome mišljenju Sinoda ističe bar
dva puta. Prvi je istaknut u samoj poruci koja se oslanja na četiri simbola: glasu,
licu, kući i cesti. I u našoj vjerskoj komunikaciji, religioznoj poruci, ponovno se
vraćamo simbolima. Vraćamo se pripovijedanju, odnosno lijepom naviještanju Boga. Drugi
put je Sveto pismo, biblijski je tekst književno rječit, uvjetovao je povijest zapadne
kulture, on je kako se običava reći „veliki kodeks“. To je obojena abeceda nade u
koju su veliki slikari stoljećima umakali svoje kistove, govorio je Chagall. Vratimo
se Bibliji jer ju bez daljnjega moramo gledati kao svjetiljku na životnome putu, ona
je u tome slučaju simbol ali je istovremeno veliko svjedočanstvo ljepote, koju se
ponovno mora predložiti obzorima kršćana u okviru suvremene kulture – zaključio je
nadbiskup Ravasi.