Danas, na obljetnicu Daytonskog sporazuma, potpisanog 21. studenog 1995., treba podsjetiti
na stajalište biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koji su samo nekoliko
dana nakon njegova potpisivanja, u svojoj izjavi od 8. prosinca 1995. jasno napisali
da je „ovim sporazumom potvrđeno i ovlašteno etničko čišćenje i pravo jačega te u
istu razinu stavljeni žrtve i agresor“. Danas, nakon trinaest godina daytonskoga mira,
očita je opravdanost pitanja koje su postavili u spomenutoj izjavi: „Tko treba ostvariti
mirovnim sporazumom predviđeni povratak stotinama tisuća prognanika i izbjeglica u
njihove domove i zavičaje i tu im omogućiti sva ljudska i građanska prava i slobode?“.
Osam godina kasnije biskupi BK BiH su uputili svoj Apel i državama potpisnicama Daytonskog
sporazuma u kojem, između ostalog stoji: „Ako je daytonski sporazum značio zaustavljanje
rata, a ne definitivno mirovno rješenje za narode Bosne i Hercegovine, kako nam tvrde
neki međunarodni predstavnici, ovim apeliramo na Vas, kao predstavnike zemalja supotpisnica
toga ugovora, da poduzmete potrebne mjere kako bi se iz daytonskog sporazuma uklonile
bitne zapreke i tako konačno počela ostvarivati konstitutivnost, tj. puna ravnopravnost
sva tri naroda na području cijele zemlje. Samo će tako biti moguć povratak i opstanak
Hrvata i pripadnika drugih naroda u daleko većem broju nego do sada u njihov zavičaj
na području cijele zemlje. Bez hrvatskoga naroda, kao jednoga od tri konstitutivna
naroda u Bosni i Hercegovini, i bez povratka svih na svoje, Bosna i Hercegovina nije
moguća kao zemlja zajedništva u različitosti i kao proklamirani model višenacionalne
i plurireligiozne Europe“, napisali su biskupi u jednom od svojih brojnih apela na
koje je dobro podsjetiti u ovim danima kada se ni nakon 13 godina ne želi ovu napaćenu
zemlju okrenuti putem budućnosti i mira utemeljenog na pravdi. A da je i tijekom
poraća, unatoč zaustavljanju pucanja i ratnih strahota, uvelike nastavljeno provođenje
nepravde, podsjetilo se i tijekom obilježavanja 4. obljetnice nasilne smrti župnika
i dekana u Bosanskoj Gradišci prelata Kazimira Višatickog. Biskup Komarica je u homiliji
govorio o neprekidnom mučeničkom hodu Crkve za njenom božanskom glavom – Kristom,
koji joj je takav hod i prorekao. „U povorku istinskih svjedoka vjere i vjernosti
Kristu i njegovu Evanđelju svrstao se i naš brat svećenik Kazimir. On je, kao i ne
rijetka druga naša svećenička braća te sestra redovnica u ovom dijelu naše biskupije,
bio spreman svoj život žrtvovati iz ljubavi prema Kristu, Crkvi i svome svećeničkom
poslanju. Nije odustajao od branjenja Božje časti i Božjih prava kao i ljudskog dostojanstva
i ljudskih prava među kojima i prava na vlastiti identitet, na vlastiti dom i rodni
kraj“. Biskup Komarica je naglasio kako uspomena na žrtvu života župnika Kazimira
kao i uspomene na sve druge svećeničke žrtve zbog Krista i iz vjernosti prema Kristu
ne smije izblijediti iz sjećanja živućih, pogotovo ne u sredinama gdje su se dogodile
kao što je slučaj i u župama: Nova Topola, Ravska, Presnače, Prijedor i Petrićevac,
gdje su 'in odium fidei' – iz mržnje na Krista i kršćansku vjeru ubijeni Kristovi
vjerni sluge, svećenici, redovnica i vjernici laici. Nadodao je da „ni ova naša generacija
ni buduće generacije neće smjeti ustvrditi kako katolički svećenici u Banjolučkoj
biskupiji nisu sudjelovali u mnogostrukim žrtvama svog naroda i svoje Crkve. O
potrebi pokretanja procedure izmjene Ustava s ciljem stvaranja jednakopravnosti svih
građana, a posebno hrvatskog kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, složili su
se i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Viko Puljić i potpredsjednik RS g.
Davor Čordaš tijekom njihova susreta 18. studenog u Sarajevu. Osvrnuli su se i na
nedavne općinske izbore kojima je, unatoč nebrizi većine stranaka s hrvatskim predznakom
za te prostore, napravljen makar mali pomak kada je riječ o izboru hrvatskih predstavnika
u općinska vijeća u nekim gradovima u RS-u. I u razgovoru s novoimenovanim grčkim
veleposlanikom Mantzouranisom kardinal Puljić se osvrnuo i na proces europske integracije
Bosne i Hercegovine kao i na ljudska prava koja trebaju biti ugrađena u sve demokratske
strukture ove zemlje. Unatoč svim poteškoćama, Crkva i dalje živi i djeluje što
pokazuju i nove crkvene građevine. Tako je i tijeku izgradnja športske dvorane Katoličkog
školskog centra "Don Bosco" u Žepču gdje živi i djeluje jedina salezijanska zajednica
u Bosni i Hercegovini. Dvorana će s popratnim sadržajima obuhvaćati površinu od 7000
m2 , moći će primiti oko 1500 gledatelja, a bit će prikladna za službena natjecanja
svih dvoranskih športova. Dvorana će prije svega služiti potrebama škola, ali i šire
društvene zajednice budući da gradić Žepče, kao i cijela općina, nemaju prikladnu
športsku dvoranu za rekreativne, kulturne i slične sadržaje. Inače, Centar obuhvaća
Opću gimnaziju i Tehničko obrtničku školu te Omladinski centar, a predviđa se izgradnja
i Đačkog doma. . I tuzlanski franjevci pripravljaju gradnju Kulturnog centra
Sveti Franjo sljedeće godine kao dar gradu Tuzli uz 800. obljetnicu franjevačke karizme
i kao znak svoje višestoljetne prisutnosti u Bosni. Zamisao o gradnji Kulturnog centra
dobro se uklapa i u projekte općine Tuzla u sklopu revitalizacije stare gradske jezgre,
a ujedno je i svjedočanstvo nazočnosti Hrvata katolika na tim prostorima. Kao
pohvalnu činjenicu treba spomenuti i akciju zaklade „Marija De Mattias" koja je raspisala
natječaj za dodjelu stipendija studentima koji studiraju na sveučilištima u Bosni
i Hercegovini, a namijenjena je studentima slabijeg imovinskog stanja za razdoblje
od 10 mjeseci tijekom akademske godine 2008./2009. u iznosu do 1.000,00 kuna mjesečno.