Plenarna skupština Zbora za ustanove posvećenog i društva apostolskoga života

Samostani su mjesta na kojima se vježba „duhovna umjetnost“, te na kojima i redovnici i redovnice jačaju svoju snagu kako bi se potom ponovno upustili u vlastito poslanje – jedna je od misli u govoru kardinala Franca Rodéa, pročelnika Zbora za ustanove posvećenoga i društva apostolskoga života, koji je održao 18. studenog na početku opće skupštine. Skup je sazvao njegov dikasterij, a posvećen je životu u samostanu i njegovu značenju u Crkvi i današnjem svijetu.
Kardinal je na početku izlaganja napomenuo kako samostanski život danas proživljava trenutak velikih teškoća; ne duhovnoga propadanja, nego siromaštva i slabosti, i to sa zajednicama koje, nažalost, idu prema smanjenju pa čak i nestajanju. Pa ipak, upravo zbog svoje sposobnosti jake privlačnosti prema duhovnim stvarima, samostanske zajednice imaju veliku odgovornost, i Crkva od njih očekuje jasno i snažno svjedočanstvo nazočnosti Boga i njegove blizine, a to je ljubav prema svakome ljudskom biću – rekao je nadalje kardinal koji je svoje izlaganje razložio u tri točke: živjeti celibat i život u zajednici na radikalan način, čuvati se opasnosti od aktivizma, te posvetiti pozornost formaciji u svrhu mudrosne teologije. Što se tiče aktivizma, kardinal Rodé je upozorio na veliku opasnost za sadašnji samostanski život, odnosno na određenu groznicu poslanja, težnju za vidljivošću i pretjeranim pokazivanjem, koje su možda nadahnute najboljim namjerama, ali su opasne za besplatnost i jednostavnost koje su dio pravoga kršćanskog ponašanja, a koje pomaže shvatiti 'ludost križa' koju prihvaća onaj kojemu je Kristova ljubav na prvome mjestu.
Prema posljednjim procjenama, u crkvenome tkivu danas ima više od 12.800 monaha koji žive u 905 samostana. Muške zajednice prosječno čini 15 redovnika, uglavnom smještenih u gradskim sredinama, koji su uključeni u pastoralne aktivnosti lokalne Crkve. Monahinja ima oko 48.500, a raspoređene su u 3520 samostana, od kojih se dvije trećine nalazi u Europi. Broj zvanja je u padu, posebice na Starome kontinentu, iako – kako je pojašnjeno u jednoj bilješci – u crkvenim stvarnostima u Aziji, Africi i djelomično u Latinskoj Americi, ženski monaški život cvjeta – ima zvanja, zajednice rastu, i otvaraju se nove. Taj porast – kako je istaknuo kardinal Rodé – postavlja zajednicama pitanje o prihvatu i formaciji mladića i djevojaka koji i danas žele živjeti život u skladu s Isusovim životom, i ništa ne voljeti više od Kristove ljubavi.