O redovničkoj družbi Milosrdnih sestara Svetoga Križa za slušatelje Hrvatskoga programa Radio Vatikana govori sestra Rastislava.

Svim slušateljima Radio Vatikana upućujem naš lijepi pozdrav: Hvaljen Isus i Marija!
Mi nosimo naziv - Milosrdne sestre sv. Križa.
Naša Družba nastala je krajem 19. stoljeća u Švicarskoj, kao odgovor na tadašnje prilike u obilježene posljedicama građanskog rata i jakom protucrkvenom politikom. Osnovao ju je o. Teodozije Florentini, kapucin zajedno s Majkom M. Terezijom Scherer. Snažni duh kapucina o. Teodozija vjerovao je u snagu Evanđelja, u snagu katoličke crkve i zato je osnovao Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa na temeljima duhovnosti križa i franjevačke duhovnosti. Njegovo je geslo bilo: POTREBA VREMENA, VOLJA JE BOŽJA. Želio je preko sestara unijeti kršćanski duh u sve pore života: najprije osnivajući škole, zatim bolnice, staračke domove, sirotišta, i dr., a pokušao je ući i u tvornice k radnicima. Iako u ovom zadnjem nije uspio, njegov pokušaj ostaje znak za Crkvu kako je pozvana svjedočiti snagu Evanđelja na svim područjima.
Družba se iz Švicarske proširila u druge Evropske zemlje, a zatim i u misije. Danas smo prisutne na svim kontinentima (osim u Australiji) u 12 provincija (u Evropi, Americi i Indiji) i tri vikarijata (Taiwan, Brazil, Uganda). Brojimo oko 3900 sestara.
U Hrvatsku (ondašnju Slavoniju) došle smo na poziv đakovačkog biskupa Strossmayera i tako je u Đakovu 1868.g. osnovana Hrvatska provincija, koja danas ima 390 sestara u 40 zajednica u Hrvatskoj, na Kosovu i inozemstvu.
Naša Družba postoji već 150 godina. U tom vremenu Bog nam je podario milost, da su tri sestre sv. Križa uzdignute na čast oltara. Najprije je (1988.g.) proglašena blaženom jedna jednostavna sestra kuharica, s. Ulrika Nisch iz Njemačke. Bila je kontemplativka s mističnim darovima i po njoj nam Bog potvrđuje važnost kontemplativnog života. Zatim je 1995. g. proglašena blaženom naša Utemeljiteljica, Majka M. Terezija Scherer, koja nam postaje uzor naše karizme u njenoj apostolskoj dimenziji, a 2004. g. blaženom je proglašena s. Zdenka Schelingova iz Slovačke, kao mučenica koja je dala svoj život spasavajući svećenike u doba komunizma. Po njoj nam se u ovo vrijeme hedonizma, daje poruka o vrijednosti žrtve za drugoga, koja ide sve do mučeništva. Crkva je beatifikacijom počastila ne samo nju, nego i sve žrtve komunističkog režima, pa tako i one u našoj Hrvatskoj. Možda u tom kontekstu smijemo gledati i to da je ove godine na Generalnom kapitulu izabrana za vrhovnu poglavaricu upravo sestra iz jedne bivše komunističke zemlje, iz Hrvatske (s. Marija Brizar), i još jedna u generalno vodstvo kao savjetnica (s. Lucila Zovak). To je priznanje, ali ujedno i obveza i odgovornost svih nas.
Nove potrebe nakon pada komunizma, kao i nove mogućnosti djelovanja, otvorile su našu Družbu i za nova polja rada. Sestre ponovno ulaze u škole, uglavnom kao vjeroučiteljice, osmišljavaju apostolat u bolnicama također duhovnom pomoći bolesnicima, daju novi doprinos u odgoju djece preko naših vrtića, župske kateheze, liturgijskog pjevanja i sl. U radu s mladima imamo duhovne centre gdje se održavaju jednodnevni i trodnevni susreti kroz koje godišnje prođe oko 800 djevojaka. Osim toga sestre sudjeluju kao duhovne asistentice u Frami (Franjevačkoj mladeži), i FSR-u (Franjevačkom svjetovnom redu). Susrećući se s problemima ljudi, sestre osjećaju da ljudi danas ne traže toliko materijanu pomoć, koliko duhovnu; traže jedno uho, koje će ih saslušati, razumjeti i za njih moliti. Zato se razvija apostolat duhovne pomoći kroz razgovore, razne duhovne obnove, kroz rad s osobama s posebnim potrebama i osobama u kriznim situacijama i sl.
Svjesne smo da je i danas redovnički život dar Crkvi i narodu i zato želimo da njegove vrednote živimo obnovljenim žarom najprije mi sestre, a onda molimo Gospodara žetve za one koje će to nastavljati živjeti u našoj Crkvi i narodu. To smo izrazili geslom za nedavno održani Provincijalni kapitul: „Vjerne Duhu, otvorene budućnosti“. Produbljujući duhovnost želimo biti vjerne Duhu, vjerne karizmi, a onda otvorene budućnosti, vjerujući da je ona u Božjim rukama i da će Bog providjeti „radnike za svoju žetvu“.
Kad govorimo, naime, o redovničkom životu, najčešće se postavlja pitanje: Imate li novih zvanja? Možemo odgovoriti sa zahvalnošću Bogu: Da, imamo. Manje nego ranije, ali imamo.
No pitanje možemo postaviti i ovako: Ima li duhovnih vrijednosti među nama? Ako ih ima u našim obiteljima, među mladima, među nama u Crkvi, onda ima i zvanja.
Na srcu nam je, stoga, na poseban način pastoral obitelji (u našoj nadbiskupiji je godina obitelji), ali i briga za naše bolesne, stare i osamljene, jer vjerujemo da je milosrđe prema najpotrebnijima izvor blagoslova.
No isto tako želimo da naše kuće postaju sve više „duhovne oaze“, želimo otvoriti napose naše kućne kapelice, da ljudi mogu doći i moliti s nama i tako sudjelovati u tom duhovnom blagu i učvrstiti svoju vjeru.
Naš utemeljitelj o. Teodozije, citirajući sv. Pavla, rekao je: „OBNOVNA SNAGA LEŽI U POBOŽNOSTI. To za nas znači: Crpsti iz izvora Krista, milosrdnog i raspetog. Zato petak nastojimo živjeti kao naš dan, dan Milosrdnih sestara sv. Križa, napose kroz molitvu i post, klanjanjem križu i konkretnim djelima milosrđa prema bližnjemu. Vjerujemo da je i danas Kristov križ jedina nada i spas.
To želimo i svima, vama, dragi slušatelji Radio-Vatikana i obećajemo da ćemo moliti za vas snagu Krista, milosrdnog i raspetog. A i mi molimo vas za molitvu da budemo ono što jesmo po Božjem pozivu. Mir i dobro i svaki Božji blagoslov! Hvaljen Isus i Marija!