Slučaj 'Eluana Englaro' podijelio talijansku javnost

Odobrenje Kasacijskoga suda o prestanku dovođenja hrane i vode Eluani Englaro, ženi koja je gotovo 17 godina u vegetativnome stanju, izazvalo je žestoke rasprave u javnome mnijenju i u političkome svijetu u Italiji. Predsjedništvo Talijanske biskupske konferencije je u jednome priopćenju izrazilo kako, unatoč tomu što prati ovaj bolni događaj s poštovanjem i dubokim suosjećanjem, poziva na moralnu odgovornost sve one koji se zalažu kako bi prekinuli njezin život. Uvjerenje da dovod hrane i vode nije oblik terapijske upornosti, Crkva je izrazila više puta, pa i nedavno, te i u ovom teškom trenutku mora biti ponovno istaknuto. U tom kontekstu postaje još hitnije razmišljanje o zakonu o svršetku života, i to nedvojbenoga sadržaja o očuvanju samoga života - stoji u priopćenju.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na odluku Kasacijskoga suda, te na potrebu zaštite života od eutanazijskih težnji, biskup Rino Fisichella, predsjednik Papinske akademije za život i rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta, prije svega je naglasio kako je ta odluka vrlo zabrinjavajuća u svakome pogledu. Što se mene tiče, ta je odluka vrlo zabrinjavajuća s etičkoga i moralnoga stajališta. Možda će se uspjeti pronaći opravdanje u nekim izlikama u postupku, i jezičnim tumačenjima; ali u biti, stvar je i dalje vrlo zabrinjavajuća, i potpuno tuđa kulturi talijanskoga naroda. Ono što smo primorani gledati jest to da će se ponovno jednome ljudskom životu, jednoj ženi od 37 godina – kao što se već dogodilo s Terry Schiavo u Sjedinjenim Državama – prekinuti dovod hrane i vode. To će se učiniti živoj osobi koja nije priključena na nijedan aparat, osobi koja samostalno diše, djevojci koja se budi i spava, djevojci koja i osjeća. Na novinarov upit postoji li, nakon ove sudske odluke, opasnost da u Italiju bude uvedena eutanazija, biskup je izrazio svoje duboko uvjerenje da se većina Talijana ne slaže s tim stajalištem, u trenutku kada su informirani o tome stvarnome stanju stvari. Vjerujem da će biti još više uvjereno o potrebi zakona, upravo kako bi se što je više moguće izbjeglo iskustvo i bilo kakav oblik pasivne ili aktivne eutanazije u našoj zemlji – napomenuo je biskup Fisichella.
Dr. Giovanni Maria Sanna, voditelj Centra „Sveta Marija na Nebo uznesena“ na Sardiniji, koji se već godinama skrbi za bolesnike u komi i one s teškim oštećenjima na mozgu, istaknuo je pak kako iz svojega iskustva u radu također s ljudima koji nemaju vjere, može reći da mu nije nikada bio upućen zahtjev za prekidom neke terapije, a pogotovo ne za prekid dovoda hrane, jer sve se uvijek vrti oko pojedinačnoga stanja osobe. Ako je osoba prepuštena sama sebi, uvjeren sam da ju očaj može dovesti do prekomjernih zahtjeva; ako ju, međutim, društvo prati sve do kraja, ona ne osjeća potrebu tražiti prekid života. Problem je u samoći bolesnika i onoga tko je uz njega.
U međuvremenu, redovnice u talijanskome gradu Lecco, koje se već 14 godina brinu o Eluani, ponovno su uputile sljedeći apel: „Tko ju smatra mrtvom, neka ju ostavi s nama; mi ju osjećamo živom“. Redovnicama se obratio i milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi, te u jednome pismu naglasio kako je ljudski život, u bilo kojemu fizičkom i moralnom stanju, uvijek temeljno dragocjeno dobro koje Bog daje svakome od nas. Kardinal, osim toga, moli Boga da onima koji preuzimaju vrlo tešku odgovornost o Eluaninoj smrti, ne uskrati zadnju mogućnost predomišljanja.