Govor Beneditkta XVI. o papi Piju XII.

Papa Benedikt XVI. je prije podne primio u audijenciju sudionike skupa koji su u prigodi 50. obljetnice preminuća sluge Božjega pape Pija XII. zajedno organizirala Papinska sveučilišta Gregoriana i Sveti Ivana Lateranski. Zahvaljujući nadbiskupu Rinu Fisichelli, rektoru Svetoga Ivana Lateranskoga, na pozdravnome govoru očitovao je zadovoljstvo što može primiti sudionike kongresa na kojemu se raspravljalo o „Baštini učiteljstva Pija XII. i II. vatikanskom saboru“. Cijenim zahtjevnu temu na koju ste usredotočili svoju pozornost. U posljednjim godinama, kada se govorilo o Piju XII., pozornost se pretjerano usmjeravala samo na jednu problematiku, kojoj se najčešće jednostrano pristupalo. To je onemogućilo prikladan pristup liku velikoga povjesničara i teologa kao što je bio papa Pio XII. Njegovo učiteljstvo odlikuje se širinom, izvrsnom kvalitetom, a može se reći da je ono dragocjena baština za opću Crkvu. Papa Pio XII. je objavio više od 40 enciklika, među njima se ističe „Mystici Corporis“ koja govori o istinskoj i intimnoj naravi Crkve i – u Njemu, po Njemu i s Njim – sa svim vjernicima nadahnutim Duhom Svetim, koji se hrane njegovim tijelom i , preobraženi u Njemu, omogućuju mu da nastavi i u svijetu širi svoje spasiteljsko djelo. S tom su enciklikom povezane enciklika o Svetom pismu „Divino afflante Spirutu“, te enciklika o svetoj liturgiji „Mediator Dei“, iz kojih uvijek moraju crpiti oni koji pripadaju Kristu, Glavi mističnoga tijela koje je Crkva – istaknuo je Benedikt XVI.
U tome je kontekstu Pio XII. promišljao o raznim razredima osoba: svećenicima, redovnicima i laicima. Usvojio je mudre norme o odgoju svećenika, koji se moraju isticati po svojoj ljubavi prema Kristu, jednostavnošću i životnom umjerenošću, odanošću biskupima i raspoloživošću prema onima koji su povjereni njihovoj pastoralnoj skrbi. U enciklikama o redovništvu, poglavito u „Sacra verginitatis“ Pio XII. jasno je istaknuo izvrsnost „dara“ koji Bog udjeljuje nekim osobama pozivajući ih da se posve posvete služeći Njemu i bližnjemu u Crkvi. U tome smislu Pio XII. snažno ističe potrebu vraćanja Evanđelju i izvornoj karizmi utemeljiteljâ i utemeljiteljica raznih redova i redovničkih družbi, a također upozorava na potrebu obnove. U brojnim prigodama također je govorio o laicima u Crkvi, poglavito u prigodi međunarodnih kongresa posvećenih tim problematikama. Veoma se rado sučeljavao s problemima raznih zanimanja ukazujući na dužnosti, primjerice sudaca, odvjetnika, socijalnih djelatnika i liječnika. Liječnicima je posvetio brojne nagovore pojašnjavajući etička načela koja moraju poštovati vršeći svoju službu. U enciklici „Miranda prorsus“ Pio XII. govori o važnosti obavijesnih sredstava, koja sve više utječu na javno mnijenje. Upravo je stoga isticao dužnost novinara na objektivno informiranje i poštovanje moralnih normi – rekao je Benedikt XVI. i dodao kako je Pio XII. obraćao veliku pozornost izvanrednim znanstvenim dostignućima.
Stoga je upozoravao na opasnosti od znanstvenoga istraživanja koje nije pozorno na moralne vrednote. Nezaboravan je njegov govor o uspjelom razbijanju atoma. Tada je upozorio na potrebu da se po svaku cijeni spriječi da se ti genijalni znanstveni napreci koriste u izgradnji smrtonosnih oružja koja bi mogla izazvati ogromne katastrofe, ako ne i potpuno uništavanje čovječanstva. A kako ne podsjetiti na njegove govore o preustroju građanskoga društva, nacionalnoga i međunarodnoga, u čijem temelju mora biti pravda, jedina pretpostavka za miran suživot među narodima: djelo pravde je mir (opus iustitiae pax)! Posebno treba spomenuti njegov mariološki nauk, koji je dosegao vrhunac u proglašenju dogme Marijina uznesenja na nebo. On je tom dogmom želio istaknuti eshatološku dimenziju našega zemaljskog života i uzdignuti dostojanstvo žene – zaključio je Benedikt XVI.
Govoreći pak o kvaliteti učiteljstva Pija XII., rekao je kako je bio protivan improvizacijama: svaki je govor pisao s najvećom pozornošću, svaku je rečenicu odvagao prije nego bi ju javno izgovorio. Sve je podrobno proučavao, a običavao je tražiti savjet stručnjaka kada je govorio od temama koje su zahtijevale posebnu sposobnost. Po naravi je bio umjeren i realist; nije upadao u lake optimizme a bio je imun na opasnost od pesimizma koji nije prikladan za vjernika. Mrzio je jalove polemike, a bio je posve nepovjerljiv prema fanatizmu i sentimentalnosti – istaknuo je Benedikt XVI.
Papi Piju XII. svi priznaju da je bio natprosječno inteligentan, imao čvrsto pamćenje, posebnu nadarenost za strane jezike. Stoga se ne treba čuditi što njegovo učiteljstvo i danas svijetli u Crkvi. Premda je prošlo pedeset godina, i danas je njegovo učiteljstvo od neprocjenjive vrijednosti za kršćane, a II. vatikanski sabor je njegov nauk ponovno predložio budućim kršćanskim naraštajima. Poznato je da su se saborski oci više od tisuću puta pozivali na Pija XII. a u bilješkama saborskih dokumenta, premda ih svi nemaju, njegovo se ime spominje više od dvjesta puta. Možemo dakle reći – zaključio je Benedikt XVI. – da je Gospodin u osobi vrhovnoga svećenika Pija XII. svojoj Crkvi učinio izvanredan dar, na kojemu svi moramo biti zahvalni.