Konkretno zauzimanje za selioce, bjegunce i izbjeglice oduvijek je u središtu pozornosti
lokalnih crkvi u Aziji
Konkretno zauzimanje za selioce, bjegunce i izbjeglice oduvijek je u središtu pozornosti
lokalnih crkvi u Aziji, koja je istovremeno kontinent useljavanja i iseljavanja. U
Bangkoku na susretu organiziranom pod pokroviteljstvom Papinskoga vijeća za pastoral
selilaca i putnika u suradnji s Povjerenstvom za selioce Tajlandske biskupske konferencije
o toj temi raspravljaju predstavnici 15 azijskih zemalja, biskupi i pastoralni djelatnici.
Riječ je o milijunimaa ljudi koji su s obiteljima morali napustiti rodni kraj zbog
oružanih sukoba, gospodarskih i političkih problema, ili pak posla kako bi osigurali
bolju budućnost za svoju djecu. Lokalne su crkve i Savez azijskih biskupskih konferencija
uputile brojne apele u korist selilaca i bjegunaca. Govoreći za naš radio o problemu
selilaštva, nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za pastoral selilaca
i putnika, rekao je kako iza spomenutih apela i izjava stoje stalni napori kapelana
i pastoralnih djelatnika koji djeluju među seliocima, bjeguncima i izbjeglicama kako
bi odgovorili na njihove duhovne i materijalne potrebe, promicali njihovo ljudsko
dostojanstvo, podsjećajući da su i oni djeca Božja – istaknuo je nadbiskup. Na
upit s kakvim se pastoralnim problemima susreće Savez azijskih biskupskih konferencija,
rekao je kako prije svega treba zaštiti ljudsko dostojanstvo selilaca, njihova ljudska
i radna prava: socijalno osiguranje i liječničku potporu, mogućnost zapošljavaju u
probitačnim gospodarskim djelatnostima, njihovu neovisnost o drugima. Ilegalno selilaštvo
ne treba isključivati iz toga konteksta. Kada su u pitanju stvarni bjegunci jer su
proganjani te druge osobe koje im se pridružuju iz raznih razloga, općenito manje
dramatičnih, kako razlučiti tko ima pravo na posebnu potporu? Kada se ljudi sa sela
premještaju u gradove, ili čak izvan državnih granica, često se događa da nemaju ni
osobne dokumente. Preseljavanje sa sela u gradove dovodi do neplanske urbanizacije
i s njom povezanih problema. Osim toga selilaštvo sve više poprima žensko obilježje.
Žene su sve više neovisni selioci i glavni izvor zarade za obitelji. To znači da moraju
ostaviti svoju djecu i muževe u zemlji podrijetla. Takve su žene u zemlji prihvata
ranjivije od muškaraca, naročito u zemljama gdje pravâ žena nisu priznata. Seljenje
žena i muškaraca izaziva krhkost obitelji, bračnu nevjernost i razvod brakova – istaknuo
je nadbiskup i dodao kako je uključivanje u novu sredinu također veoma važan čimbenik.
Kako pomoći tim ljudima da daju svoj pozitivni prinos zemlji i Crkvi prihvata, valja
odgovoriti na taj upit – rekao se nadbiskup. Osvrnuvši se na susret u Bangkoku,
rekao je kako se nadaju da će selioce, bjegunce i izbjeglice učiniti svjesnima njihova
ljudskog dostojanstva koje im nitko ne može oduzeti, bez obzira na njihov gospodarski
ili pravni status, njihova ljudska, socijalna, radna i gospodarska pravâ koja moraju
biti priznata i zaštićena. Nadamo se da ćemo učiniti da se to shvati. To znači poticati
vlade da ratificiraju, primjenjuju i usvajaju zakone sukladne s međunarodnim zakonodavstvom
i konvencijama koje štite selioce i njihove obitelji. Osim toga, valja se zauzimati
za zaštitu preseljenih unutar jedne države. Nadamo se da će susret u Bangkoku učiniti
da svi shvate kako selioce ne treba promatrati izvan obiteljskoga konteksta. Očekujemo
da susret potvrdi uvjerenje kako je Isus Krist nazočan u svakoj osobi. U svakom slučaju
kongres ima pastoralno obilježje – zaključio je nadbiskup Marchetto.