Benedikt XVI. vjernicima iz Bergama govorio o papi Ivanu XXIII.

Predložio je vjeru u Krista i pripadnost Crkvi kao jamstvo plodnoga kršćanskog svjedočanstva u svijetu; u velikim suprotstavljanjima svojega doba bio je čovjek i pastir mira koji je znao i na Istoku i na Zapadu otvoriti neočekivane obzore bratstva među kršćanima, kao i dijalog sa svima – tim je riječima papa Benedikt XVI. sažeo i opisao lik Angela Giuseppea Roncallija, koji je 28. listopada 1958. godine bio izabran za papu. Sveti se Otac spomenuo blaženoga Ivana XXIII. 28. listopada, na svršetku Mise koju je u vatikanskoj bazilici predvodio državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone. Na Misi su bili nazočni brojni vjernici iz biskupije Bergamo u kojoj je rođen papa Roncalli.
Vjernik treba biti iskra svjetla, središte ljubavi, osnažujući kvasac u masi; i on će to biti sve više, što će više u svojoj dubini živjeti u zajedništvu s Bogom; to je bio program života Ivana XXIII. – rekao je Benedikt XVI. te dodao – Takav može postati ideal svakoga vjernika i svake kršćanske zajednice koji znaju na euharistijskome slavlju uzimati s izvora besplatne, vjerne i milosrdne ljubavi Raspetoga koji je uskrsnuo. Osvrnuvši se na prošlost Sveti je Otac govorio što je papa Roncalli ostavio u povijesti Crkve. Doista poseban dar koji je Crkva dobila s Ivanom XXIII. bio je Drugi ekumenski vatikanski sabor, koji je on odredio, pripremio i započeo. Svi se zalažemo kako bismo na odgovarajući način primili taj dar, kako bismo i dalje razmatrali njegov nauk te primijenili u životu praktične upute – napomenuo je Sveti Otac.
Obrativši se potom vjernicima, istaknuo je važnost „saborskoga izvora“ koji i danas može učiniti živim i dinamičnim život u župama. U župi se uči kako konkretno živjeti vlastitu vjeru – rekao je Sveti Otac. To pomaže održati živom bogatu tradiciju prošlosti, kao i predložiti njezine vrednote u sekulariziranoj društvenoj sredini koja je često nesklona i ravnodušna. Spomenuvši nadalje obitelj, Sveti je Otac rekao da je ona središnji subjekt crkvenoga života, krilo odgoja u vjeri, te nezamjenjiva stanica društvenoga života, u kojoj se u svakodnevnome životu uči živjeti temeljna zapovijed kršćanske ljubavi. Što se tiče obitelji, budući papa Ivan XXIII. napisao je u jednome pismu svojoj rodbini: „Odgoj koji ostavlja najdublje tragove jest uvijek kućni odgoj. Ja sam zaboravio puno onoga što sam pročitao u knjigama, ali se jako dobro sjećam svega onoga što sam naučio od roditelja i starijih osoba“.