Ovo je skladno višeglasno tumačenje – tim je riječima 24. listopada, u Sinodskoj dvorani
predstavljena zaključna poruka XII. redovne opće skupštine Biskupske sinode o Riječi
Božjoj
Ovo je skladno višeglasno tumačenje – tim je riječima 24. listopada, u Sinodskoj dvorani
predstavljena zaključna poruka XII. redovne opće skupštine Biskupske sinode o Riječi
Božjoj. Tekst je predstavio nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Povjerenstva
za poruku sa sinode, koji se u čitanju dokumenta razmjenjivao s još četvoricom sinodskih
otaca. Poruka, koja je pročitana na talijanskome, engleskome, španjolskome, francuskome
i njemačkome jeziku, poziva na ljubav prema Riječi Božjoj, i na njezino što bolje
poznavanje. Poruka predstavlja topli poziv na približavanje Bibliji, ne samo ozbiljnošću
egzegeze, nego i srcem – rekao je nadbiskup Ravasi. Tekst je podijeljen na četiri
dijela, a svaki odgovara jednome izrazu Riječi Božje: njezin glas, odnosno Objava;
njezino lice, odnosno Isus Krist; njezin dom, a to je Crkva, te njezini putovi, odnosno
poslanje. To su četiri puta koja nas od vječnoga i beskonačnoga vode do naših domova
i gradova – primijetio je nadbiskup. U prva dva dijela dokument podsjeća na važnost
božanske Riječi koja je djelotvorna, stvoriteljska i spasenjska, te na snagu Riječi
koja se utjelovila, i koja ulazi u prostor i vrijeme te poprima ljudsko lice, lice
Isusa Krista. Upravo se zbog toga Bibliji pristupa u susretu s Osobom koja životu
daje novi obzor. Stoga je važno istaknuti kako ne valja upasti u egzegetski fundamentalizam
koji niječe utjelovljenje božanske Riječi u povijesti. Taj fundamentalizam – pojasnio
je nadbiskup na tiskovnoj konferenciji – često misli da je zatvorio istinu u pojedine
riječi te se boji otkriti božansku Riječ izvan njih. Pred novinarima je nadbiskup
izrazio nadu da će biskupske konferencije u cijelome svijetu pomoći širenju Biblije
u školama, na temelju pojedinačnih stvarnosti u obrazovnom sustavu. U dijelu posvećenome
poslanju, istaknuta je obitelj shvaćena kao bitan prostor na koji valja unijeti Riječ
Božju, i na kojemu će novi naraštaji biti primatelji odgovarajuće pedagogije koja
ih vodi do upoznavanja Kristove ljepote. U dokumentu se nadalje pogled upravlja i
prema najbjednijim društvenim slojevima u svijetu, u kojima se skuplja patnja i siromaštvo,
ponižavanje i tlačenje, marginalizacija i bijeda, bolesti i samoća. Pred svim tim,
kršćaninovo je poslanje naviještati božansku Riječ nade, i to kroz brižljivu blizinu
koja ne osuđuje, nego podupire, prosvjetljava, tješi i prašta – stoji u dokumentu. Što
se pak tiče važnosti dijaloga i susreta sa židovskim narodom i s islamom, u dokumentu
je istaknuto kako je kršćanstvo sa židovskim narodom vezano zajedničkim priznavanjem
i ljubavlju prema Starome zavjetu, dok islam daje svjedočanstvo iskrene vjere u jednoga
Boga, milosrdnoga i milostivoga. Spomenuti su i budizam i konfucionizam; neka i u
odnosu na njih kršćanin pronađe zajednički sklad utemeljen na poštovanju života, šutnji,
jednostavnosti i žrtvi – naglašeno je u dokumentu. Ne treba zaboraviti ni one koji
ne vjeruju, a koji se trude prakticirati pravednost i voljeti dobrotu; njima treba
pružiti istinsko svjedočanstvo obzorâ istine i ljubavi, koji su objavljeni Riječju
Božjom. U dijelu posvećenome Crkvi pak, u središtu je bila vrijednost propovijedi
i ekumenskoga hoda. Ako želimo istaknuti poučavanje, - rekao je nadbiskup Ravasi u
razgovoru za našu radio postaju – moramo reći da se u biti glavna pouka o Bibliji
koju dobivaju naši vjernici, nalazi upravo u propovijedi, a njezino je obilježje to
da se ona nalazi u Euharistiji. Tu stoga imamo splet tih dvaju bitnih čimbenika koje
je istaknuo i Drugi vatikanski sabor. Druga stvarnost na koju smo željeli podsjetiti
– rekao je nadalje nadbiskup – jest ta da se unutar ove Crkve, iako ne u punini, nalaze
i naša pravoslavna braća, te protestanti, koji štuju Riječ i prema njoj njeguju duboko
poštovanje; štoviše, stavljaju ju u središte svoje vjere i svojega života, kao što
je to i kod nas. Upravo zbog toga možemo reći da se prvo stvarno jedinstvo, u iščekivanju
punoga jedinstva, ostvaruje upravo oko Riječi Božje. Na novinarovu primjedbu kako
se u dokumentu govori i o korištenju novih tehnologija u širenju Riječi Božje, i to
s posebnom pozornošću na djecu i mlade, nadbiskup je napomenuo kako je možda jedan
od najtežih problema s kojima se valja suočiti u današnjoj kulturi upravo problem
jezika. Zbog toga moramo naglasiti – a ova poruka to i čini – da putovi Riječi sada
nisu samo putovi misionara, nisu samo oni koje mi kršćani trebamo prijeći svojim svjedočenjem,
ulazeći u ulice naših gradova, nego su to također – a trebali bismo reći i „ponajviše“
– virtualni, informatički putovi, odnosno mogućnost da se Riječ Božja predloži i na
televiziji, kako bi mogla pokazati svu svoju snagu kroz bogatstvo svojih simbola,
kroz svoje pripovijedanje koje sadrži duboku i univerzalnu poruku, a koje, iznad svega,
čovječanstvu daje mogućnost odgovora na konačna i temeljna pitanja o životu. S druge
strane valja podsjetiti kako problem jezika nije važan samo zbog toga što je to novi,
virtualni i televizijski jezik, nego on postaje bitan zbog toga što se na prostoru
samih mladih naraštaja jezik jako promijenio. Zbog toga je vrlo važno da crkvene zajednice
razmotre i brižljivo prouče posebnu katehezu, odnosno poruku za djecu i mlade – napomenuo
je nadbiskup Ravasi.