Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta

Treba „očovječiti medicinu“ podupirući „terapijski savez“ između liječnika i pacijenta – to je bila ideja vodilja Papina govora upućenog 20. listopada sudionicima na kongresu talijanskih kirurga. Papa je ustvrdio da dostojanstvo bolesnika treba očuvati te da tehnologija u liječenju trpeće osobe ne može zamijeniti ljubav. Komentirajući govor Benedikta XVI. u razgovoru za naš radio profesor Vincenzo Saraceni, predsjednik udruge 'Talijanski katolički liječnici', rekao je kako je srž Papina govora poštovanje bolesnikova dostojanstva. Poštovanje bolesnika znači poštovanje njegova dostojanstva. Bolesnik ponekad osjeti da je nedostojan, a to ovisi o liječnikovu pristupu bolesniku. Bolesnici katkad osjećaju da liječnici ne uzimaju u obzir njihove uvjete. Stoga je prije svega potrebno poštovanje dostojanstva te poštovanje bolesnikove povijesti. Papa čak ističe kako prihvaćanje bolesnikove povijesti može liječniku pomoći u boljem određivanju dijagnoze. Nama se liječnicima ponekad žuri, nemamo strpljivosti slušati, a veoma je važna i povijest obitelji. Kontekst je također temeljni poziv na poštovanje pacijenta – istaknuo je profesor Saraceni.
Na primjedbu kako valja sklopiti terapijski savez između liječnika i pacijenta, rekao je kako je bitna uzajamna solidarnost: liječnik i pacijent moraju priznati vlastitu krhkost i vlastitu sudbinu. Solidaran odnos može postati savezni odnos ako je obojici stalo do bolesnikova dobra. Ali, s jedene strane je bolesnik koji ima pravo – kako Papa kaže – na samoodređenje, ali to samoodređenje je očito usmjereno na dobro osobe. S druge pak strane je liječnik koji odgovorno mora predlagati, ali uvijek za dobro osobe. Sveti Otac spomenutim izrazom želi još jednom istaknuti veliko poštovanje: liječnik predlaže terapijsko rješenje koje pacijent treba prihvatiti, odobriti, jer im je obojici zajednički nazivnik, a to je dobro osobe – rekao je Saraceni.
Na upit što učiniti da se bolesnika ne pretvori u stvar, rekao je kako je to veoma teško izbjeći zbog, nažalost, prevladavajuće kulture u medicinskom području, zbog kulture neutralnosti. Opasnost je u tome što se bolest može shvatiti nekom vrstom pokvarena mehanizma, a terapiju automatsko pokretanje mehanizma koji se zaglavio. Takav pristup bolesnika pretvara u predmet. To je dakle poistovjećivanje bolesnika s njegovom bolešću, odnosno s biološkim mehanizmom koji se na neki način zaglavio. Kada naprotiv govorimo o odnosu, govorimo o prihvatu bolesnikove povijesti, govorimo o savezu: očito je da je tada u središtu ljudska osoba a ne bolest – zaključio je profesor Saraceni.