Vjera ne strahuje do napretka znanosti ako su njezina dostignuća usmjerena dobru čovjeka
– istaknuo je Benedikt XVI. govoreći sudionicima skupa održanog na Papinskom lateranskom
sveučilištu za desetu obljetnicu enciklike Ivana Pavla II. 'Vjera i razum'. Papa je
podsjetio kako su filozofija i teologija „neophodne pomoći“ da znanost sama ne ide
po zavojitom putu, prepunom nepredviđenoga i koji nije bez opasnosti. Osvrnuvši
se na Papino razmišljanje u razgovoru za našu radio postaju Vittorio Possenti, filozof
i sudionik skupa, rekao je da je znanstvenik ljudsko biće kao i svi mi, stoga mora
vrjednovati svoje djelovanje i istraživanje. Postoje dobre i loše radnje. Budući da
se uporaba znanosti odnosi na sve nas, etika je neophodna svakom ljudskom biću, uključujući
znanstvenika i znanstveno istraživanje. Nema sumnje da filozofija i teologija tomu
mogu dati veliki doprinos jer je traženje dobra života, istraživanje dobrote radnje
upravo zadaća filozofskoga i teološkog promišljanja. U tome je smislu dijalog između
filozofije, teologije i znanosti, čini mi se, danas važniji nego u prošlosti – istaknuo
je Possenti. Na novinarovu primjedbu kako je Sveti Otac upozorio znanstvenike
na opasnost od bahatosti, rekao je kako se u nekim slučajevima može zamijetiti ta
opasnost. Bahatost je kada se znanost smatra vrhuncem spoznaje kojoj se sve ostalo
mora pokoriti. U stvarnosti, budući je znanost sa svojim znanstvenim istraživanjem
u sveukupnosti ljudskoga života, ljudski život mora voditi računa o još jednoj činjenici,
a to je ispravna uporaba znanstvenih otkrića kojoj je neophodna mudrost. Mudrost znači
usmjeriti se ne samo prema spoznaji nego i prema ljubavi, jer stvari bolje poznajemo
ako ih ljubimo – kazao je Possenti. Na upit o kakvom razumu govori Papa, odgovorio
je kako je jasno da se enciklika 'Razum i vjera' kao i govor Benedikta XVI. odnose
na cjeloviti ljudski razum koji odmjerava stvarnost u sebi, a ne jedan dio stvarnosti.
Benedikt XVI. se u govoru izričito poziva na taj vidik kada ističe da je moderni razum,
koji se naviknuo na područje mjera eksperimentalnih znanosti, u nekim slučajevima
smatrao, a na sreću ne uvijek, da je u tome punina razuma. U stvarnosti, ljudski razum
ima puno opširniju zadaću od zadaće egzaktnih znanosti, poput fizike, genetike i biologije.
Treba poštovati znanost. Naravno, ako se znanost i razum ne ograniče samo na to područje
– zaključio je filozof Possenti.