Benedikt XVI. je na Sinodi govorio o važanosti biblijske egzegeze

Razmišljanje Benedikta XVI. o vrednoti biblijske egzegeze bilo je središnji događaj u radovima na Biskupskoj sinodi 14. listopada koja je, na temu „Riječ Božja u životu i poslanju Crkve“, u tijeku u Vatikanu. Sveti se Otac posebice osvrnuo na jedan od najvažnijih dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, na dogmatsku konstituciju o Božanskoj objavi 'Dei Verbum'. Prije toga, spomen na dramatično stanje pučanstva u Iraku dirnulo je sve sudionike u dvorani.
Msgr. Faraj Rahho, otac Raghid Ganni, još dva svećenika i šestoro mladih, posljednje su žrtve nasilja u Iraku, a njihova su imena pročitana danas na sinodi. Oni su novi mučenici koji danas mole za nas u Nebu, preminuli u izmučenoj i okrvavljenoj zemlji. Sada je na vjernicima da žive Riječ Božju kao vodič za praštanje – rečeno je na sinodi. Iz Vijetnama, naprotiv, dolaze znakovi nade: u zemlji s velikim brojem pobačaja, sada se katolicima dopušta krstiti fetuse ubijene pobačajem, i sahraniti ih. To je znak – kako je istaknuto – da se zahvaljujući konkretno svjedočenoj Riječi Božjoj postiže poštovanje života.
Državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone je pak govorio o mladima. Danas samo 13% adolescenata smatra da trebaju razmatrati Bibliju. Međutim, kardinal je istaknuo kako, iako su ravnodušni na Sveto pismo, današnji su mladi spremni i raspoloživi prihvatiti živo svjedočanstvo odraslih i odgojitelja koji Riječ Božju stavljaju u praksu u svakodnevnome životu. Stoga su sinodski oci pozvali na nasljedovanje primjera svetaca, Kristovih oponašatelja, koji su blaženstva shvatili kao bit Evanđelja i sam prikaz Isusa Krista. Prijepodnevni su radovi završili izlaganjem 37 promatrača, sudionika na sinodi. U brojnim njihovim izlaganjima istaknuta je važnost uloge katehistâ, čija formacija u Riječi Božjoj treba promijeniti život onoga koji ju sluša, i učiniti ga svojim svjedokom. Vjera i Život moraju biti integrirani – bila je želja koju su izrazili promatrači – kako se Boga i sreću ne bi promatralo odvojeno, posebice u mladim naraštajima. Na posljetku, u razmišljanju o posvećenim ženama, one su nazvane neumornim djeliteljicama Riječi, majčinih ruku i srca, te lica i naručja Crkve.