Papa Benedikt XVI. u nedjelju, 12. listopada, proglasit će četvoro novih svetaca:
Narcisu od Isusa Martillo y Morán, laikinju iz Ekvadora, švicarsku redovnicu Mariju
Bernardu Verenu Bütler, svećenika iz Napulja Gaetana Errica, i klarisu iz indijske
države Kerale, Alfonsu od Bezgrješnoga Začeća, koja je ujedno prva indijska svetica.
Sedam stotina svećenika, brojni biskupi, dvije tisuće redovnica i 4000 vjernika –
svi su se oni pokrenuli kako bi bili nazočni na Trgu svetoga Petra, na Misi kanonizacije
prve indijske svetice, klarise Alfonse od Bezgrješnoga Začeća. Život Alfonse
od Bezgrješnoga Začeća započinje u indijskoj državi Kerala, gdje je rođena 1910.
godine. Ostavši bez roditelja, vrlo se rano oduševila redovničkim životom, ali njezina
rodbina je za nju imala drugačije planove, te ju primoravala na brak. Alfonsa ga je
međutim, uspjela izbjeći i ušla u samostan malabarskih klarisa. Zbog lošega je zdravlja
puno trpjela, ali nikada se nije žalila. Preminula je 1946. godine, sa samo 36 godina
života. Tada se ugasio njezin kratki redovnički život, ali ne i glas svetosti koji
ju je pratio, te se na poseban način proširio nakon njezina preminuća. Ivan Pavao
II. ju je 1986. godine proglasio blaženom, prvom indijskom blaženicom, a sutra će
postati prva indijska svetica, i to u nazočnosti najmanje 7000 ljudi koji dolaze iz
Indije. To je samo mali dio onoga mora hodočasnika koji svake godine odlaze na njezin
grob moliti milost – među kojima katolici, ali i muslimani i hinduisti, privučeni
čistoćom njezina mladog života. Život novoga talijanskog sveca, Gaetana Errica,
vodi nas na početak XIX. stoljeća. Gaetano si ne može platiti školovanje kako bi postao
svećenik, jer je sin siromašnoga proizvođača tjestenine. Međutim, nakon nekog vremena
ipak uspijeva ući u sjemenište koje je od njegove kuće udaljeno 8 kilometara. Mladić
stoga svakoga dana pješke odlazi u sjemenište i vraća se kući, stavljajući u službu
Crkve sjajan um i veliko poznavanje ljudske duše. Vrlo brzo se istaknuo velikom ljubavlju
prema bolesnima i siromašnima, kao i po neuobičajenoj nadarenosti za ispovjednika.
Borio se protiv djelovanja sekti, te je zbog toga bio pretučen, što ga nije ustrašilo.
Godine 1833. utemeljio je Kongregaciju Misionara Presvetoga Srca Isusova i Marijina.
Preminuo je u svojemu gradu, Napulju, 1860. godine. Osvrnuvši se u razgovoru za
našu radio postaju na život i djelo don Gaetana, otac Luigi Toscano, postulator kauze
za njegovu kanonizaciju, rekao je kako je don Gaetano ispovjedaonicu učinio najboljim
mjestom za govor ljudima o Bogu, jer je u njoj pomagao ljudima da iskuse Božje milosrđe.
Uvijek je govorio o praštanju i milosrđu, i ohrabrivao vjernike. Govorio im je: „Vi,
grješnici, iako ste počinili i najteže grijehe, ne bojte se; dođite, jer Gospodin
je spreman raširiti ruke za vas“. Don Gaetano je bio čovjek koji je nastojao uliti
u srca pokajnika pouzdanje i nadu – istaknuo je otac Toscano te dodao kako su drugi
svećenici o don Gaetanu govorili da je čovjek od mramora, zbog vremena koje je provodio
u ispovjedaonici, a u propovijedi na njegovoj beatifikaciji Ivan Pavao II. je za njega
rekao da je pravi mučenik ispovjedaonice.