Na dan kada se Crkva spominje 46. obljetnice Drugoga vatikanskog sabora, koji je započeo
11. listopada 1962. godine, Biskupska sinoda o Riječi Božjoj, koja je u tijeku u Vatikanu,
završila je prvi tjedan radova. O brojnim se temama govorilo 11. listopada tijekom
desete Opće kongregacije, koja je završila izlaganjem jednoga bratskog izaslanika,
arhimandrita Ignatiosa Sotiriadisa, predstavnika Grčke Pravoslavne Crkve, te posebnoga
izaslanika, brata Aloisa, priora ekumenske Zajednice iz Taizéa. Zajedničko svjedočanstvo,
vidljivi znak jedinstva – to sadašnje društvo traži od svih kršćana, katolika, pravoslavaca,
protestanata i anglikanaca. To je bila srž izlaganja arhimandrita Ignatiosa, koji
je potom naglasio potrebu poštovanja svake ljudske osobe, bez obzira na rasu ili religiju.
Brat Alois je pak, sa svoje strane, izrazio nadu u nove korake prema duhovnome ekumenizmu,
te veću pozornost na vjersku žeđ mladih. Mladi su bili tema više izlaganja na ovoj
kongregaciji, jer – kako je istaknuto – oni predstavljaju jedan od najvećih izazova
za propovijedanje Riječi Božje, a potrebni su im svjedoci, više nego učitelji. Stoga
je zadaća Crkve – kako su ustvrdili sinodski oci – približiti se mladima i poučiti
ih podnositi ono što se događa u njima i oko njih, pomažući im da događaje tumače
u svjetlu Božje Riječi. Među drugim važnim temama, bila su vrlo dirljiva svjedočanstva
progona kršćana u Vijetnamu i u Čehoslovačkoj u vrijeme komunizma, ali i znakovi nade
koji dolaze iz Bangladeša, zemlje u kojoj – kako je istaknuto – kršćani i muslimani
žive skladno. Potom se govorilo i o djeci, te je predložen svjetski susret, kako bi
Riječ Boga života stigla i do najmanjih.