Riječ Božja je stijena na kojoj valja utemeljiti naš život

Riječ Božja je stijena na kojoj valja utemeljiti naš život – misao je koja je obilježila razmišljanje pape Benedikta XVI. na početku prve opće kongregacije na sinodi o Riječi Božjoj, 6. listopada. Biti „realist“, za vjernika znači preokrenuti značenje koje se obično daje toj riječi. To znači odlučiti osloniti temelje vlastita života na Riječ Božju – osnaženi sigurnošću koja dolazi od Duha Svetoga, te zbog toga i postojanoj poput neba pa i više – ili opredijeliti se za vremenite „sigurnosti“, koje će prije ili kasnije propasti poput pijeska pod temeljima kuće.
Na pijesku gradi onaj tko gradi samo na vidljivim i opipljivim stvarima, na uspjehu, karijeri i novcu. Prividno su to prave stvarnosti. Ali, sve će to jednoga dana proći – rekao je nadalje Sveti Otac. To vidimo i sada, u padu velikih banaka: taj novac nestaje, on nije ništa. I tako i sve te stvari koje se čine pravom stvarnošću s kojom se može računati; to su drugorazredne stvarnosti. Tko svoj život gradi na tim stvarnostima, na materiji, uspjehu, na svemu onome što se pokazuje, taj gradi na pijesku. Naprotiv, Riječ Božja je prava stvarnost na kojoj valja utemeljiti vlastiti život – naglasio je Sveti Otac te podsjetio na Isusove riječi: Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje neće uminuti nikada. Ljudski govoreći – nastavio je Papa – riječ, naša ljudska riječ nije gotovo ništa u stvarnosti, ona je samo dah. Tek što je izgovorena, nestaje. Ali već i ona ima nevjerojatnu snagu. To su riječi koje čine povijest, koje daju oblik mislima, iz kojih pak dolazi riječ. To je riječ koja stvara povijest i stvarnost. Božja je Riječ još i više temelj svega, ona je prava stvarnost – naglasio je Papa te dodao - Moramo promijeniti naš pojam o realizmu. Realist je onaj tko u Riječi Božjoj, u toj stvarnosti koja je naizgled tako slaba, prepoznaje temelj svega. Realist je onaj tko svoj život gradi na tom temelju koji ostaje neprekidno.
Istaknuvši nadalje egzegezu, istinsko čitanje Svetoga pisma, Sveti je Otac pojasnio kako ona nije samo književna pojava, ona nije samo čitanje nekog teksta (…) Ona je kretanje prema Riječi Božjoj u ljudskim riječima. Ona je poput stuba kojima se od ljudskih riječi uspinje do Riječi Božje, i silazi u njezinu dubinu. I povijest spasenja, nije samo neka mala stvarnost koja se slučajno dogodi na nekom izgubljenom planetu, nego je pokretač svega, i sve je stvoreno kako bi se ostvarila povijest susreta između Boga i njegova stvorenja. Crkva svojim apostolatom neprestano radi kako bi do tog susreta došlo u svako doba. Evangelizacija, naviještanje Evanđelja, i poslanje, nisu neka vrsta crkvenoga kolonijalizma kojim želimo druge uključiti u našu skupinu. To znači izići iz granica pojedinačnih kultura u univerzalnost koja povezuje sve ljude, koja sjedinjuje sve ljude, i sve nas čini braćom. Molimo ponovno kako bi nam Gospodin pomogao stvarno ući u 'širinu' svoje Riječi i tako nas otvorio univerzalnome obzoru čovječanstva, onome koji nas ujedinjuje sa svim različitostima – rekao je na koncu Sveti Otac.