O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

U đakovačkoj prvostolnici – manjoj bazilici Svetoga Petra – svečanim euharistijskim slavljem u subotu, 4. listopada, proslavljeno je ustanovljenje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i uzdignuće đakovačke biskupije u Đakovačko-osječku nadbiskupiju. Slavlje je predvodio prvi đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Marin Srakić, zajedno s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem, zagrebačkim nadbiskupom metropolitom kardinalom Josipom Bozanićem, biskupima sufraganskih biskupija – požeškim Antunom Škvorčevićem i srijemskim Đurom Gašparovićem – pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem, kao i s dvadesetak biskupa iz Hrvatske i susjednih zemalja te s oko dvije stotine svećenika i mnogobrojnim vjernim pukom.
Nadbiskup Cassari pročitao je Bulu pape Benedikta XVI. kojom se Đakovačka ili Bosanska biskupija ubuduće zove Đakovačko-osječka nadbiskupija. Papa je odlučio da se biskupsko sjedište đakovačko-osječko, koje se odvaja od metropolijskoga prava Zagrebačke Crkve, uzdiže na dostojanstvo nadbiskupske metropolitanske Crkve. Također je odlučeno da novoosnovana Đakovačko-osječka crkvena pokrajina obuhvaća i dvije sufraganske biskupije: Požešku i Srijemsku.
Govoreći u propovijedi o značenju novoga ustrojstva Crkve u Hrvatskoj, nadbiskup Srakić istaknuo je načelo „spasa duša“, odnosno stvaranja uvjeta za bolje promicanje pastoralne djelatnosti. Osim toga, nakon Domovinskoga rata i teških stradanja Zapadne i Istočne Slavonije postalo je još očitije da se Hrvatska treba učvršćivati upravo u svome istočnom dijelu. Ujedno smatramo da Slavonija nije samo hrvatsko, nego i opće katoličko pitanje. Uspostavom slavonske metropolije, odnosno Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, Slavonija je kao regija dobila svoj crkveni regionalni identitet i dostojanstvo – istaknuo je nadbiskup Srakić.
Proslava uspostave Đakovačko-osječke nadbiskupije bila je oslonjena na Petrovu ispovijest vjere u Krista i Kristovo poslanje koje je povjerio Petru. Ni Petra ni Pavla nisu mogle zaustaviti nevolje na putu izgradnje zajednice Kristovih učenika – rekao je nadbiskup Srakić. Taj hod i svjedočenje apostola i njihovih nasljednika nastavljaju se i danas. Nastavak toga hoda je i u Drugoj sinodi Đakovačke i Srijemske biskupije, koja se održavala od 1998. do 2002. godine. Ona je odgovor na pitanje koje Krist i nama danas postavlja: Isus danas i nas pita: A vi, što vi kažete tko sam ja? Naša je biskupijska zajednica kroz posljednjih deset godina, na svome sinodskom hodu, klicala i danas kliče: Ti si Krist – za nas i za sve ljude – zaključio je prvi đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Marin Srakić.
Tradicionalno, 16. vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu okupilo je jučer više tisuća hrvatskih vojnika, policajaca, vatrogasaca te ratnih vojnih invalida, koji su na prostoru crkve na otvorenom Blaženoga Alojzija Stepinca proslavili svečanu Euharistiju kojom je predsjedao vojni biskup Juraj Jezerinac, zajedno s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, zagrebačkim pomoćnim biskupom Valentinom Pozaićem te svećenicima koji pastoralno skrbe o pripadnicima vojske i policije, kao i o članovima njihovih obitelji. Također istaknimo kako su na hodočašću sudjelovali i djelatnici Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine te pripadnici Oružanih snaga BiH, predvođeni od ravnatelja Ureda katoličkoga dušobrižništva Ministarstva obrane BiH Tome Kneževića.
Osvrćući se na misna čitanja, biskup Jezerinac posebno je upozorio na Poslanicu koju apostol Pavao upućuje iz sužanjstva. Pavao, naime, ne zatvara oči pred činjenicama koje ga okružuju, ali je zato svjestan da kršćanstvo kao navještaj nade ima svoj duboki smisao i opravdanje u Kristovu Uskrsnuću. Na Pavlovoj liniji bio je i blaženi Alojzije Stepinac, koji je u susretu sa Zlim, u susretu s ideologijama koje su nijekale i Boga i čovjeka, bio navjestitelj nade, što je posebno istaknuo u svome biskupskom geslu: „U Tebe se, Gospodine, uzdam“. Radost i nada kod Blaženika proizlazi iz činjenice da je Isus Krist živi i uskrsnuli, da je Duh Sveti naš Tješitelj, da je Marija Majka Isusova i naša majka, da su svi sveci i naša braća – kazao je biskup Jezerinac. Takvu je nadu hrvatski narod pokazivao tijekom teških razdoblja svoje povijesti; od gubitka samostalnosti, pa sve do Domovinskoga rata, premda u njemu, strateški gledajući, nije imao nikakve šanse – dodao je vojni ordinarij, zaključivši: „Evo nam puta po kojemu možemo otići s ovoga hodočašća kao ljudi nade.“