Uz liturgijska čitanja 26. nedjelje kroz godinu razmišlja velečasni Mario Gerić

Jedna od mogućih poruka biblijskih čitanja što nam ih liturgija daje na razmatranje i življenje, mogla bi se svesti na tvrdnju kako Bog želi biti ljubljen i prihvaćen samo i isključivo od slobodnog čovjeka, u slobodnom pristanku i odgovoru na ljubav koju on bezuvjetno i zauvijek nudi. Nema i ne može postojati prava ljubav ukoliko ne postoji i suprotna mogućnost, ukoliko ne postoji odabir, prihvatiti ili odbaciti. Bez takve mogućnosti ona nije potpuna i nije apsolutna i što je najbitnije nije slobodan izbor onoga koji ljubi. Stoga ne treba čuditi Božje ponašanje, koje se ni u kojem slučaju ne može nazvati nasilničkim prema čovjeku. Bog ne prisiljava već strpljivo, s puno uvažavanja čovjekove slobode da prihvati ili odbaci ljubav koja mu se nudi, očekuje njegov odgovor i prihvaća ga, ma kakav god on bio. Zanimljivo je da se u današnjem društvu mnogo govori upravo o toj slobodi, o mogućnosti i pravu čovjeka na vlastiti izbor, neuvjetovan od bilo koga i od bilo čega. Takav govor i nastojanje cjelokupnog društva da se čovjeku omogući da ovo pravo, slobodno možemo reći bogomdano, u svakodnevnom životu i ostvari jest jedan od pozitivnih poticaja da se čovjek u svojoj slobodi cjelokupno ostvari. No, ujedno će se, s druge strane, potpuno zaboraviti da je svaki izbor, svaka mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja nekog djelovanja, odnosno nedjelovanja ipak uvjetovana i to upravo posljedicama koje iz takvog izbora proizlaze.
Naš odgovor Bogu, da bi doista bio pozitivan treba isto tako biti i vrlo konkretan, praćen djelima, odnosno življenjem iz vjere. Ne možemo smatrati kako je naš odnos s Bogom pozitivan ukoliko u načelu odgovaramo pozitivno njegovu pozivu, dok, s druge strane, postoji alternativa u kreiranju kriterija za naš svakodnevni život koji ni u kom slučaju ne odgovaraju ovom našem prvotnom opredjeljenju. Sebe same, ljude oko nas, pa i samu našu crkvenu zajednicu vrlo lako možemo zavarati našim pozitivnim odgovorima Bogu koji će se sastojati od mnogo lijepih riječi, redovitog prisustva na slavljima sakramenata, mnoštvu izrečenih molitava i slično. No ukoliko iza svega toga, svih tih dobrih i plemenitih nastojanja u našem kršćanskom življenju, ne stoji ozbiljno i duboko uvjerenje i slobodan izbor, takva površna i nedorečena pravednost može nas samo zatvoriti u vlastitu obmanu. Samo drugi oko nas potrebni su mijenjanja, samo njima treba da preispitaju svoje odluke, svoje stavove i svoj život. Tada se događa upravo ono na što Krist upozorava: grešnici i bludnice pretječu nas u kraljevstvu Božjem. Zašto? Zato što oni nemaju iluzija o vlastitoj pravednosti, o sebi samima. Nemaju niti problema da preispitaju vlastite postupke i vlastite životne odabire. Svjesni učinjene pogreške, krivih izbora i propuštene prilike često su više od nas u mogućnosti prihvatiti spasenje koje Bog nudi onima koji su ga potrebni.