U svijetu je žurno potrebno promicati vjersku snošljivost

U svijetu je žurno potrebno promicati vjersku snošljivost – apel je nadbiskupa Silvana Marije Tomasija, stalnoga promatrača Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda u Ženevi, koji je uputio pred Vijećem za ljudska prava u tom švicarskom gradu. Jačanje nasilne vjerske nesnošljivosti na više krajeva svijeta, pred očima je međunarodne zajednice – primijetio je nadbiskup Tomasi, ističući kako je riječ o očiglednome kršenju najosnovnijih prava osobe koje god ona vjere bila. Pritom je upozorio na činjenicu da nekažnjivost tih zločina, koja se često potvrđuje, šalje poruku da su nasilni napadi, ili čak fizičko uklanjanje osoba druge religije, prihvatljivi. Međutim, prije 60 godina, Opća deklaracija o ljudskim pravima željela je zastupati sasvim suprotno, braneći pravo svake osobe na slobodu misli, savjesti i religije.
Sveta Stolica je izrazila zabrinutost zbog diskriminacije na štetu vjerskih manjina, bila ona u obliku društvenoga zlostavljanja, političkih predrasuda ili nasilja. Nadbiskup Tomasi je izrazio nadu u bilo kakve odluke u vezi s time, preporučujući, međutim, da se ne zaustavlja na retoričkim govorima, nego da svaka država zajamči konkretno djelovanje na svim razinama: u nacionalnome zakonodavstvu, pravnome sustavu, vladi, odgojnome sustavu, medijima, pa čak i na razini samih vjerskih zajednica. Nadbiskup je, osim toga, istaknuo da zakoni o blasfemiji mogu biti oružje koje se može upotrijebiti protiv osobnih neprijatelja, ili kao izgovor za izazivanje nasilja.
Nadbiskup Tomasi je sudjelovao i na sastanku članova Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, na kojemu je naglasio da je Sveta Stolica posebice pozorna na etičke i društvene dimenzije koje obuhvaćaju i obilježavaju osobu i njezina djela. Jasno je da se u pojmu intelektualnoga vlasništva priznaje karakteristična vrijednost novosti i kreativnosti, inteligencije u svim njezinim vidicima, isto kao što se priznaje i dužnost njihove zaštite – napomenuo je nadbiskup, ali je pritom istaknuo i ravnotežu u normama koje vode računa o najsiromašnijim zemljama, i koje mogu vrjednovati njihovu specifičnost i identitet.