Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 21. rujna 2008.
Papa Benedikt XVI. se jučer u svome nagovoru prije anđeoskog pozdravljenja osvrnuo
na nedjeljna liturgijska čitanja. Draga braćo i sestre, možda ćete se sjetiti da mi
je, na dan moga izbora za papu, kad sam se obratio mnoštvu na Trgu sv. Petra, spontano
došlo da se predstavim kao radnik u vinogradu Gospodnjem. I upravo u današnjem evanđelju
(usp. Mt 20,1-16a), Isus pripovijeda prispodobu o gospodaru vinograda koji u različite
sate dana poziva radnike da rade u njegovu vinogradu. Uvečer svima daje istu plaću,
jedan denar, izazivajući prosvjede onih koji su počeli raditi prvoga sata. Jasno je
da taj denar predstavlja život vječni, dar koji je Bog namijenio svima. Još i više,
upravo oni za koje se drži da su "posljednji", ako to prihvate, postaju "prvi", dok
"prvi" mogu biti u opasnosti da završe kao "posljednji". Prva poruka ove prispodobe
u činjenici je da gospodar ne podnosi, tako reći, nezaposlenost: želi da svi budu
na djelu u njegovu vinogradu. I doista, biti pozvani već je prva nagrada: moći raditi
u vinogradu Gospodnjemu, staviti se u službu, surađivati na njegovu djelu, predstavlja
po sebi neprocjenjivu nagradu, koja nadomješta svaki trud. No to razumije samo tko
ljubi Gospodina i njegovo Kraljevstvo; tko pak radi samo radi plaće neće nikada postati
svjestan vrijednosti toga neprocjenjivoga blaga – kazao je Papa. Ovu nam prispodobu
prenosi sveti Matej, apostol i evanđelist, čiji je uostalom danas liturgijski blagdan.
Rado ističem da je Matej osobno proživio to iskustvo (usp. Mt 9,9). On je doista,
prije no što ga je Isus pozvao, bio carinik te je smatran zbog toga javnim grešnikom,
isključenim iz "vinograda Gospodnjega". No sve se promijenilo kad ga je Isus, prolazeći
uz njegovu porezničku klupu, pogledao i rekao mu: "Slijedi me". Matej je ustao i krenuo
za njim. Od carinika postao je odmah učenik Kristov. Od "posljednjega" postao je "prvi",
zahvaljujući Božjoj logici koja je - na našu sreću! - različita od logike svijeta.
"Moje misli nisu vaše misli - kaže Gospodin na usta proroka Izaije -, vaši putovi
nisu moji putovi" (Iz 55,8). I sveti Pavao, čiju jubilejsku godinu obilježavamo, iskusio
je radost da se osjeti pozvanim od Gospodina da radi u njegovu vinogradu. A koliko
li je djelo izvršio! No, kako i on sam priznaje, bila je to milost Božja koja je djelovala
u njemu, ona milost koja ga je od progonitelja Crkve preobrazila u apostola narodâ.
Tako da je mogao reći: "Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak". Odmah međutim
i dodaje: "Ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem?"
(Fil 1,21-22). Pavao je dobro razumio da raditi za Gospodina predstavlja nagradu već
na ovoj zemlji – istaknuo je Sveti Otac. Djevica Marija, koju sam s radošću prije
tjedan dana častio u Lurdu, savršena je loza vinograda Gospodnjega. Od nje je iznikao
blagoslovljeni plod božanske ljubavi: Isus, naš Spasitelj. Neka nam ona pomogne da
uvijek radosno odgovorimo na poziv Gospodinov, te da svoju sreću nađemo u mogućnosti
da radimo za Kraljevstvo nebesko – rekao je na kraju nagovora Benedikt XVI. Poslije
molitve anđeoskog pozdravljenja Papa je uputio snažan poziv za pomoć pučanstvu karipskih
zemalja pogođenih uraganima kao i poziv na borbu protiv siromaštva i gladi u svijetu.
Proteklih su tjedana karipske zemlje - posebice Haiti, Kuba, Dominikanska Republika
- te jug Sjedinjenih Američkih Država - napose Teksas - teško pogođeni snažnim uraganima.
Htio bih ponovno zajamčiti svim tim dragim narodima naročiti spomen u svojoj molitvi.
Nadam se, usto, da će ubrzo stići pomoć u najpogođenije krajeve. Dao Gospodin da,
barem u ovim uvjetima, solidarnost i bratstvo nadvladaju svaku drugu pomisao. Sljedećeg
četvrtka, 25. rujna, u New Yorku će se, u okviru 63. sjednice Opće skupštine UN-a,
održati susret na najvišoj razini koji bi trebao procijeniti što je postignuto od
ciljeva zacrtanih Milenijskom deklaracijom, 8. rujna 2000. Prigodom toga važnoga sastanka
na kojem će se naći zajedno vođe svih svjetskih zemalja, htio bih ponoviti poziv da
se poduzmu i hrabro primijene neophodne mjere za iskorjenjivanje krajnjeg siromaštva,
gladi, neznanja i zla pandemija, koje pogađaju ponajprije one najranjivije. Takva
odluka, premda ona u ovim trenucima svjetskih ekonomskih teškoća iziskuje naročite
žrtve, može donijeti značajne pogodnosti kako za razvoj zemalja kojima je potrebna
pomoć iz inozemstva, tako i za mir i blagostanje čitavog planeta.