Španjolska priprema zakon o "potpomognutome samoubojstvu"
Španjolska vlada priprema zakon koji će do 2012. godine ovlastiti „potpomognuto samoubojstvo“
– izjavio je Bernat Soria, ministar zdravstva, u intervjuu za najtiražniji španjolski
dnevnik El Pais. Zapaterov ministar je izjavio da se bitka protiv smrti ne može pobijediti,
ali se može pobijediti bitka protiv boli. Osvrnuvši se na zakonski prijedlog u razgovoru
za naš radio profesor Adriano Pessina, ravnatelj centra za bioetiku pri Katoličkom
sveučilištu u Milanu, rekao je kako se u Španjolskoj zaista vodi ideološka bitka,
jer se želi izbjeći sučeljavanje s vremenom bolesti, obilježenim trpljenjem. S društvenoga
gledišta vjerujem da država ne može nijekati temeljnu ideju, odnosno priznati da se
vrednota i dostojanstvo ljudske osobe ne gube u vrijeme bolesti. Uvesti potpomognuto
samoubojstvo i eutanaziju znači prihvatiti ideju da ima život koji nije dostojan življenja
– ustvrdio je profesor i dodao kako je u tim pitanjima crkveno stajalište jasno i
učvršćeno. Crkva je uvijek jasno tvrdila: klinički pothvati moraju biti proporcionalni
s kliničkom situacijom pacijenta i moraju izbjegavati nerazmjeran teret po život osobe.
Ljudski život treba čuvati, a smrt je činjenica a ne vrednota. U isto vrijeme ne može
se činiti sve što je tehnički moguće, nego samo ono što je prikladno i razmjerno stanju
osobe. Na primjedbu kako se u razvijenim zemljama želi udaljiti bol, a smrt isključiti
iz društva, rekao je kako je samoća osnovni problem u iskustvu bolesti. S toga gledišta
čini se da kultura gaji ideju kako je bolje umrijeti nego podnositi patnju, problem
je dakle u nedostatku znakovitih odnosa. Očaj se pojavljuje kada više nema međuljudskog
odnosa, kadrog osmisliti vrijeme bolesti i patnje. Stoga smatram da naše civilno društvo,
dakle i sama politika, moraju postati jamac solidarnoga shvaćanja između osoba -
rekao je profesor. Osvrnuvši se na pretjerani individualizam, rekao je kako je
dvosmisleno geslo „tijelo je moje“ dakle „život“, jer osim raspolaganja životom, dužan
sam štiti i čuvati život. Olako se zaboravlja jedna druga važna postavka Katoličke
crkve koja ne govori o tijelu kao nečijem vlasništvu, državnom ili Božjem. U katoličkom
nauku jasno stoji da Bog nije gospodar nego otac našega života, sposoban dakle za
zaštitnički odnos. Vjerujem da bi i s laičkoga gledišta suvremeno društvo moralo potvrditi
ovu osnovnu postavku: znakovitost odnosa između osoba, koja će otkriti da je život
zadaća i odgovornost. Živimo u individualističkom društvu i čini se da se sve urotilo
protiv Crkve jer je ona jedina stvarnost koja nas upućuje na ideju zajednice, na ideju
da je život u biti ovisan o ljudskim odnosima – zaključio je profesor Pessina.