Papa u lurdskoj špilji

U nastavku apostolskoga pohoda Francuskoj, u prigodi 150. obljetnice lurdskih ukazanja, Sveti Otac, nakon što je završio pohod Parizu, jučer je popodne stigao u marijansko svetište Lourdes, gdje je prošao prva tri dijela Jubilejskoga puta: župsku crkvu Presvetoga Srca, u kojoj je krštena Bernardica, zatim Cachot, bivši zatvor, u kojemu je stanovala Bernardičina obitelj, te Špilju ukazanjâ. Navečer, na svršetku procesije „aux flambeaux“, procesije sa svijećama, Sveti je Otac s donje terase Bazilike Naše Gospe u Lourdesu održao propovijed.
Možda je najdirljiviji trenutak cijeloga Papina putovanja bio trenutak kada se Sveti Otac zadržao u Špilji ukazanjâ, i kada mu je jedna djevojčica, odjevena u lokalnu nošnju iz Bernardičina vremena, pružila čašu vode s izvora, dok su u tmini i svježini kišne noći u Lourdesu, deseci tisuća svijeća osvjetljavale nadu čovječanstva koje trpi. Na svršetku te sugestivne procesije, papa Benedikt XVI. je održao pravu katehezu o svjetlu, o istinskome svjetlu koje svijetu donosi radost, dobrotu, ljepotu, život. Stotinu pedeset godina nakon 11. veljače 1858., Sveti je Otac podsjetio na trenutak kada je Bernardica, u špilji Massabielle, vidjela svjetlost, i u njemu mladu gospođu za koju je rekla da je „lijepa, ljepša od svega“. Podsjetio je nadalje kako se ta Gospođa siromašnoj i poniznoj djevojčici obratila ljubazno i nježno, s poštovanjem i pouzdanjem, i u razgovoru prožetom obzirnošću, koji je bio sastavljen od vrlo jednostavnih poruka o molitvi, kajanju i obraćenju. Na Bernardičinu licu blistalo je svjetlo Žene odjevene u Sunce, i prekrivene životom Uskrsloga Sina. I tijekom ukazanjâ, kao i kada je o njima pripovijedala, njezino je lice cijelo zračilo – kazao je Sveti Otac te dodao – U Bernardici je tada već boravilo svjetlo špilje Massabielle. Pa ipak, svakodnevni život obitelji Soubirous bio je protkan bijedom i žalošću, bolešću i nerazumijevanjem, odbijanjem i siromaštvom. Iako u obiteljskim odnosima nije nedostajalo ljubavi i topline, bilo je teško živjeti u 'cachotu' (zatvoru). Ali zemaljske sjene nisu spriječile sjaj nebeskoga svjetla – naglasio je Papa.
Lourdes je jedno od mjestâ koje je Bog izabrao kako bi na njemu ponovno zasjala posebna zraka njegove ljepote. To je također mjesto svjetla, jer je ono mjesto zajedništva, nade i obraćenja – rekao je nadalje Sveti Otac. Osvrnuvši se potom na procesiju sa svijećama, Papa je primijetio kako one već 150 godina blistaju pred špiljom, noću i danju, ljeti i zimi, poput grma zapaljenoga molitvama hodočasnika i bolesnika koji izražavaju svoje brige i potrebe, i ponajviše svoju vjeru i nadu. To je svijetli put – dodao je Sveti Otac - koji obasjava i najtmurnije trenutke. Taj hod noću, noseći svjetlo, snažno govori našoj nutrini, dodiruje naše srce i kaže puno više od bilo koje izgovorene ili shvaćene riječi. Taj čin sam po sebi sažima naše stanje kršćana na putu: potrebno nam je svjetlo, a istovremeno smo pozvani postati svjetlo – rekao je Papa te napomenuo kako nas grijeh čini slijepima; on nas priječi da budemo vodiči svojoj braći, i potiče nas da se ne pouzdajemo u njih i da se ne prepustimo njihovu vodstvu.
Marija nas uči moliti – nastavio je Papa – uči nas učiniti od svoje molitve čin ljubavi prema Bogu i braći. Moleći s Marijom, naše srce prihvaća one koji trpe. Mislimo na nedužne žrtve koje su podvrgnute nasilju, ratu, terorizmu, bijedi, ili trpe zbog posljedica nepravde, nesreća i prirodnih nepogoda, mržnje i tlačenja, napada na njihovo ljudsko dostojanstvo i temeljna prava, na njihovu slobodu djelovanja i razmišljanja. Mislimo i na one koji imaju obiteljskih problema, i koji trpe zbog nezaposlenosti, bolesti, nemoći, samoće, i doseljeničkih teškoća. Osim toga, ne želim zaboraviti one koji trpe zbog Kristova imena, i koji umiru za Njega – naglasio je Sveti Otac.
Napomenuvši nadalje kako su u Lourdesu na prvome mjestu bolesni, siromašni i maleni, Papa je primijetio da mnogi možda dolaze ovamo potajno se nadajući čudu. Međutim, na povratku se duboko mijenjaju, shvaćajući ono najvažnije: da je, u stvari, dostatno ljubiti. Susret s Bernardicom i Djevicom Marijom može promijeniti život, jer na ovome mjestu, one su nazočne kako bi nas odvele do Krista koji je naš život, naša snaga, naše svjetlo – naglasio je Sveti Otac te poželio da nam svima Djevica Marija i sveta Bernardica pomognu živjeti kao djeca svjetla kako bismo svakoga dana svojega života svjedočili da je Krist naše svjetlo, naša nada, naš život!