Uz liturgijska čitanja svetkovine Uzvišenje Sv. Križa razmišlja vlč. Mario Gerić

Ove nedjelje Crkva na poseban način našu pozornost usmjerava Križu Gospodnjem. Znamo da u liturgiji Crkve postoje dva posebna momenta kada se u centar naših slavlja stavlja križ Kristov. To je svakako Veliki petak, kada se Crkva spominje Kristove muke i smrti na drvetu križa, te blagdan Uzvišenja Svetoga Križa koji se ove godine liturgijski slavi ove nedjelje. Iako se može činiti da se radi o dvostrukom slavlju s jednim te istim ciljem, ipak svako od ova dva slavlja unutar liturgijske godine ima svoje određene posebnosti. Pogled u križ u današnjem slavlju ne odnosi se prvotno na liturgijski spomen Kristove muke i smrti već se naime pretvara u radosnu proslavu, uzvisivanje, i to u prvom redu Onoga koji je na drvetu križa ostvario spas za čovjeka svojim poniženjem sve do potpunog predanja volji Božjoj darivajući vlastiti život za život svijeta pokazujući na taj način svoju apsolutnu ljubav. Ova činjenica i ova dimenzija Kristova križa vrlo je lijepo izražena u naslovu kojim istočna kršćanska tradicija označava današnji blagdan: Uzvišenje časnog i životvornog Križa. I doista ovim blagdanom proslavljamo zapravo taj povijesni spasenjski događaj ljubavi Božje iz koje izvire novi život za Crkvu, novi život za čovjeka kršćanina, iz koje u konačnici izvire ono što redovno nazivamo otkupljenje ili spasenje. Usredotočenost, razmišljanje i proslava ove spasenjske stvarnosti križa, koje smo mi kršćani dionici po vlastitom krštenju, uzvisuje i nas same, svakodnevno, sve naše križeve, sve patnje, boli, trpljenja, sve posljedice grijeha koji nas mogu zatvoriti u smrt te nas otvara novom životu koji nam dolazi kao dar od Boga po žrtvi Isusa Krista na križu. Nama kršćanima, mogli bismo zaključiti, nepoznat je Bog i nedohvatljiv život ukoliko nije prepoznat i darovan upravo u raspetom Kristu. Stoga današnja nedjelja jest još jedna prilika da vratimo svoje kršćansko povjerenje, vjeru u spasenje koje nam je darovano po Kristu proslavljenom na križu te nadiđemo tjeskobe koje nas obuhvaćaju kada smo u prilici okusiti svu gorčinu poniženja. U Kristu, u njegovoj proslavi po uskrsnuću od mrtvih, križ kao znak poniženja i smrti onih najbjednijih i najpotlačenijih postaje znakom konačne pobjede, trijumfa života nad smrću. Za nas kršćane on se danas predstavlja i razotkriva kao častan i životvoran. Kršćanin, svjestan značenja i uloge Kristova križa i žrtve, zajedno s današnjom liturgijom Crkve, treba neprestano biti svjestan da se nema čime drugim hvaliti osim križem gospodina našega Isusa Krista u kojem je jedinom naš spas, život i uskrsnuće koje iščekujemo. Po njemu smo jedinom spašeni i oslobođeni. Ta svijest nas napose treba pratiti u svim onim trenucima kada znakom križa započinjemo ili završavamo naš dan, naš rad, blagovanje i svaku našu molitvu prisjećajući se i prihvaćajući živjeti Božju ljubav koja nam je iskazana žrtvom Isusa Krista na drvetu križa.