Monasi su očuvali i oblikovali europsku kulturu

Europa treba Boga, treba ga tražiti i slušati. Traženje Boga pravi je temelj svake kulture – istaknuo je Benedikt XVI. u jučerašnjem govoru predstavnicima francuske kulture među kojima su bili neki uglednici UNESCO-a u kolegiju Bernardinaca u Parizu. Papa je u svom opširnome izlaganju podsjetio na izvanredno iskustvo zapadnoga monaštva koje je tražeći Boga oblikovalo novu kulturu za europske narode.
U govoru predstavnicima francuske kulture Papa je uvjerljivo govorio o počecima zapadne teologije i korijenima zapadne kulture. Ustvrdio je da je i danas, kao i u Srednjem vijeku, traženje Boga pravi temelj europske civilizacije. Benedikt XVI. je započeo svoje izlaganje razmišljanjem o naravi monaštva. Monasi su u razdoblju velikih preokreta omogućili – podsjetio je – očuvanje stare i oblikovanje nove kulture. Njihova je pobuda bila veoma jednostavna, tražiti Boga (quaerere Deum) bio je njihov cilj. U pomutnji vremenâ kada se činilo da ništa neće opstati, oni su željeli činiti ono najbitnije: Tražiti ono što vrijedi i što ostaje zauvijek, pronaći sam Život. Tažili su Boga. U pozadini prolaznih stvari tražili su trajno – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao kako budući su bili kršćani njihovo traženje nije bio skok u mrak. Bog je poravnao put, a taj put je njegova riječ koja je u knjigama Svetoga pisma bila otvorena pred ljudima. Riječ Bog uvodi nas u razgovor s Bogom. Bog koji govori u Svetome pismu uči nas kako možemo govori s Njim. Posebice u knjizi psalama daje nam riječi s kojima se možemo obraćati k Njemu, razastrijeti svoj život u razgovoru s Njim, preobražavajući sam život u pokret prema Njemu – rekao je Benedikt XVI.
Božja riječ – dodao je citirajući Grgura Velikoga – probada srce svakoga pojedinca. Ipak, riječ ne vodi samo po individualnom putu, nego uvodi u zajedništvo s onima koji hode u vjeri. Kršćanstvo nije religija knjige u klasičnome smislu riječi jer u riječima razabire Riječ, sam Logos. Stoga Sveto pismo isključuje sve što se naziva fundamentalizam – kazao je Papa.
Govoreći o odnosu između Duha i slobode, o čemu govori sveti Pavao u svojim poslanicama, pojasnio je kako Duh osloboditelj jednostavno nije vlastita ideja, nego je Krist, a Krist je Gospodin koji nam pokazuje put. Ta se napetost između sveze i slobode – ustvrdio je Benedikt XVI. – snažno odrazila u zapadnoj kulturi. Ona se danas postavlja kao izazov pred krajnostima subjektivne samovolje, s jedne strane, te fundamentalističkoga fanatizma s druge strane. Bilo bi pogubno ako bi europska kultura danas shvaćala slobodu kao posvemašnje pomanjkanje obveza jer bi tako neizbježno pogodovala fanatizmu i samovolji. Nedostatak granica i samovolja nisu sloboda, nego uništavanje slobode – istaknuo je Benedikt XVI.
Podsjećajući na drugu sastavnicu monaškog života, odnosno na ručni rad, rekao je kako je on posebni izraz ljudske sličnosti s Bogom, „rad je suradnja sa Stvoriteljem“, istaknuvši kako bi bez kulture rada bio nezamisliv razvoj Europe. Tako se ponovno vratio na početno razmišljanje o traženju Boga, glavnom obilježju monaštva, to jest gledati povrh pretposljednih stvari tražeći one zadnje, istinite. I kršćani rađajuće Crkve poput monaha smatrali su svoje naviještanje kao nutarnju potrebu koja proizlazi iz naravi vjere. Po njima vjera nije pripadala kulturnome običaju, koji je različit kod pojedinih naroda, nego okviru istine koja se jednako odnosi na sve. Osnovna shema kršćanskoga naviještanja „prema vani“ – pojasnio je Papa – nalazi se u govoru svetoga Pavla na atenskom areopagu; Pavao ne naviješta nepoznate. Pavao naviješta Onog kojeg zanemaruju iako ga poznaju: nepoznatog-znanca; Onog koga traže, kojeg u konačnici poznaju a koji je ipak nepoznat i neprepoznatljiv. Današnja je situacija – nastavio je Benedikt XVI. – dobrim dijelom slična situaciji u kojoj se našao sveti Pavao u Ateni. Naši gradovi ne obiluju više oltarima i slikama mnogobrojnih božanstava. Ali je Bog za brojne zaista velika nepoznanica. Kako se onda iza brojnih slika bogova skrivalo i bilo nazočno traženje nepoznatoga Boga - primijetio je Sveti Otac – tako je današnja odsutnost Boga skrovito zahvaćena pitanjem koje se na Njega odnosi. Tražiti Boga i prepustiti se da nas On nađe ništa nije manje potrebno nego u prošlim vremenima – kazao je Benedikt XVI. i dodao kako bi bio poraz razuma i odricanje od njegovih najuzvišenijih mogućnosti, dakle i krah humanizma, ako bi čisto pozitivistička kultura u subjektivno područje stjerala pitanje Boga kao neznanstveno. Posljedice bi bile užasne. To što je utemeljilo europsku kulturu, odnosno traženje Boga i raspoloživost da Ga se sluša, i danas je temelj svake istinske kulture – zaključio je Benedikt XVI.