Europa treba Boga, treba ga tražiti i slušati. Traženje Boga pravi je temelj svake
kulture – istaknuo je Benedikt XVI. u jučerašnjem govoru predstavnicima francuske
kulture među kojima su bili neki uglednici UNESCO-a u kolegiju Bernardinaca u Parizu.
Papa je u svom opširnome izlaganju podsjetio na izvanredno iskustvo zapadnoga monaštva
koje je tražeći Boga oblikovalo novu kulturu za europske narode. U govoru predstavnicima
francuske kulture Papa je uvjerljivo govorio o počecima zapadne teologije i korijenima
zapadne kulture. Ustvrdio je da je i danas, kao i u Srednjem vijeku, traženje Boga
pravi temelj europske civilizacije. Benedikt XVI. je započeo svoje izlaganje razmišljanjem
o naravi monaštva. Monasi su u razdoblju velikih preokreta omogućili – podsjetio
je – očuvanje stare i oblikovanje nove kulture. Njihova je pobuda bila veoma jednostavna,
tražiti Boga (quaerere Deum) bio je njihov cilj. U pomutnji vremenâ kada se činilo
da ništa neće opstati, oni su željeli činiti ono najbitnije: Tražiti ono što vrijedi
i što ostaje zauvijek, pronaći sam Život. Tažili su Boga. U pozadini prolaznih stvari
tražili su trajno – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao kako budući su bili kršćani
njihovo traženje nije bio skok u mrak. Bog je poravnao put, a taj put je njegova riječ
koja je u knjigama Svetoga pisma bila otvorena pred ljudima. Riječ Bog uvodi nas u
razgovor s Bogom. Bog koji govori u Svetome pismu uči nas kako možemo govori s Njim.
Posebice u knjizi psalama daje nam riječi s kojima se možemo obraćati k Njemu, razastrijeti
svoj život u razgovoru s Njim, preobražavajući sam život u pokret prema Njemu – rekao
je Benedikt XVI. Božja riječ – dodao je citirajući Grgura Velikoga – probada srce
svakoga pojedinca. Ipak, riječ ne vodi samo po individualnom putu, nego uvodi u zajedništvo
s onima koji hode u vjeri. Kršćanstvo nije religija knjige u klasičnome smislu riječi
jer u riječima razabire Riječ, sam Logos. Stoga Sveto pismo isključuje sve što se
naziva fundamentalizam – kazao je Papa. Govoreći o odnosu između Duha i slobode,
o čemu govori sveti Pavao u svojim poslanicama, pojasnio je kako Duh osloboditelj
jednostavno nije vlastita ideja, nego je Krist, a Krist je Gospodin koji nam pokazuje
put. Ta se napetost između sveze i slobode – ustvrdio je Benedikt XVI. – snažno odrazila
u zapadnoj kulturi. Ona se danas postavlja kao izazov pred krajnostima subjektivne
samovolje, s jedne strane, te fundamentalističkoga fanatizma s druge strane. Bilo
bi pogubno ako bi europska kultura danas shvaćala slobodu kao posvemašnje pomanjkanje
obveza jer bi tako neizbježno pogodovala fanatizmu i samovolji. Nedostatak granica
i samovolja nisu sloboda, nego uništavanje slobode – istaknuo je Benedikt XVI. Podsjećajući
na drugu sastavnicu monaškog života, odnosno na ručni rad, rekao je kako je on posebni
izraz ljudske sličnosti s Bogom, „rad je suradnja sa Stvoriteljem“, istaknuvši kako
bi bez kulture rada bio nezamisliv razvoj Europe. Tako se ponovno vratio na početno
razmišljanje o traženju Boga, glavnom obilježju monaštva, to jest gledati povrh pretposljednih
stvari tražeći one zadnje, istinite. I kršćani rađajuće Crkve poput monaha smatrali
su svoje naviještanje kao nutarnju potrebu koja proizlazi iz naravi vjere. Po njima
vjera nije pripadala kulturnome običaju, koji je različit kod pojedinih naroda, nego
okviru istine koja se jednako odnosi na sve. Osnovna shema kršćanskoga naviještanja
„prema vani“ – pojasnio je Papa – nalazi se u govoru svetoga Pavla na atenskom areopagu;
Pavao ne naviješta nepoznate. Pavao naviješta Onog kojeg zanemaruju iako ga poznaju:
nepoznatog-znanca; Onog koga traže, kojeg u konačnici poznaju a koji je ipak nepoznat
i neprepoznatljiv. Današnja je situacija – nastavio je Benedikt XVI. – dobrim dijelom
slična situaciji u kojoj se našao sveti Pavao u Ateni. Naši gradovi ne obiluju više
oltarima i slikama mnogobrojnih božanstava. Ali je Bog za brojne zaista velika nepoznanica.
Kako se onda iza brojnih slika bogova skrivalo i bilo nazočno traženje nepoznatoga
Boga - primijetio je Sveti Otac – tako je današnja odsutnost Boga skrovito zahvaćena
pitanjem koje se na Njega odnosi. Tražiti Boga i prepustiti se da nas On nađe ništa
nije manje potrebno nego u prošlim vremenima – kazao je Benedikt XVI. i dodao kako
bi bio poraz razuma i odricanje od njegovih najuzvišenijih mogućnosti, dakle i krah
humanizma, ako bi čisto pozitivistička kultura u subjektivno područje stjerala pitanje
Boga kao neznanstveno. Posljedice bi bile užasne. To što je utemeljilo europsku kulturu,
odnosno traženje Boga i raspoloživost da Ga se sluša, i danas je temelj svake istinske
kulture – zaključio je Benedikt XVI.