Izbliza promatrajući Lourdes, još se može zagubiti u razmišljanju koje bi od Lourdesa željelo učiniti čisto jezičnu vježbu, projekciju jednoga učenjaka ili propovjednika

Premda jak, pozitivizam ipak nije mogao zaustaviti hodočašća u Lourdes, a pred događanjima u Lourdesu medicina traži pomoć od vjere, jer ne može pojasniti što se događa u ljudima koji se povjeravaju Božjoj providnosti. Ruth Harris, engleska povjesničarka, koja je napisala knjigu o Lourdesu, smatra da Lourdes ne može biti jezična vježba, projekcija nekog učenjaka ili propovjednika. Ne može se svako ljudsko iskustvo svesti na govor, stoga autorica ne oduzima riječ Bernardici nego joj omogućuje da zauzme svoje mjesto u povijesti. Harris ne tumači nego jednostavno prenosi povijest ukazanja
Godine 1880. zabilježeno je 150 ozdravljenja. Kronika ozdravljenja se uredno vodi od 1883. godine, liječničko povjerenstvo je zaduženo za ozdravljenja. Uredski medicinski leksikon obogaćuje se napretkom znanosti i psihijatrije. Ta je služba dokaz kako se Crkva trudi usvojiti kriterije moderne znanosti, znanstveno ispitivati ozdravljenja po zagovoru Djevice Marije. Osim toga, ona, paradoksalno, govori o granicama medicine koja traži pomoć od vjere, jer nije kadra pojasniti što se događa u ljudima koji se prepuštaju moći vode i Božje providnosti. U Lourdesu svaka težina ima lakoću milosti.
Rašireni pozitivizam ne uspijeva zaustaviti stalna hodočašća prema svetištu. Možda zbog toga što se vjetar promijenio, religija i znanost se više ne smatraju oprečnima. Lourdes je u drugom svijetu! Sukob tumačenja je prošlost. Publicist Henri Lasserre i isusovac Léonard Cros neko su vrijeme, oko 1870. godine, ostajali čvrsto pri svojim viđenjima Lourdesa. Premda su obojica bili uvjereni u istinitost Bernardičina iskustva, Lasserre se uzdao u apologiju, a otac Cros u povijesnu inteligenciju svoga doba. Tako su otvorili vrata dvjema glavnim strujama o tumačenju povijesti Lourdesa u XX. stoljeću.
Suvremena lourdeska historiografija, način pisanja, prožeta je strukturama prvih viđenja unatoč nakani da ih se zanemari. Dogodi se da znanstveni vidik apologiji nameće obilježje povijesnoga dokaza. Kapitalno djelo, nastalo između 1961. i 1964. godine, objavljivanje šest svezaka o Lourdesu pod vodstvom opata Renéa Laurentina, u tom smislu je veoma znakovito. Nije slučajno objavljeno u veoma važnom trenutku održavanja II. vatikanskoga sabora. 'Lourdeska Gospa' koju je objavio Lasserre 1869. i početak istraživanja isusovca Crosa kao pozadinu imaju I. vatikanski. Ruth Harris primjećuje kako je djelo 'Lourdeska Gospa' bio odgovor na duhovne težnje pape Pija IX.: zaustaviti liberalnu i revolucionarnu plimu koja je potapala Italiju. Djelo koje je napisao otac Cros – jer je isusovac – omogućavalo je lokalnoj Crkvi obranu od antiklerikalnih zakona iz početka treće Republike, koja je, odlučujući raspuštanje neovlaštenih družba u Francuskoj, dovela do rastjerivanja isusovaca. Neposredna zasluga Laurentinova djela je prijedlog prividne pomirbe između izobrazbe i izgradnje, djelo je došlo u pravi trenutak. Svaka je knjiga po sebi izgrađivanje, pokušaj tumačenja kojeg se valja prisjetiti u 2008. godini kada se obilježava 150. obljetnica Marijinih ukazanja u Lourdesu. Izbliza promatrajući Lourdes, još se može zagubiti u razmišljanju koje bi od Lourdesa željelo učiniti čisto jezičnu vježbu, projekciju jednoga učenjaka ili propovjednika. Ruth Harris upozorava na prijeteću opasnost svakoga razmišljanja koje želi uništiti ljudsko doživljavanje božanskoga, umjesto da ga očituje. Kaže da je napisala svoje znanstveno djelo upravo zbog rastućega nezadovoljstva jer jezična struja svako ljudsko iskustvo želi svesti na govor. Snaga njezina rada je u smirenosti kojom uspijeva iznijeti iskustvo Lourdesa. Njezin jezik ne osiromašuje Bernardičino iskustvo, ne govori umjesto Bernardice. Naprotiv, njezine su riječi djelo povjesničarke, one Bernardici omogućuju da cjelovito zauzme svoje mjesto u povijesti. Više negoli knjigu o Lourdesu, Ruth Harris predlaže fenomenologiju Lourdesa u XXI. stoljeću: ona sa stajališta vidjelice tumači pojavu. Ruth Harris prenosi povijest ukazanja, koja se žive u obliku pripovijetke u kojoj tijelo izražava duh, odnosno nebo. U međuvremenu mlada djevojka, to jest Bernardica, postaje žena, a špilja svetište, fotografija u početku prati bogoštovlje, a idealna Bernardičina slika zamjenjuje njezinu nazočnost. Crkva se trudi usvojiti potvrdne kriterije znanosti i znanstveno provjeriti ozdravljenja, a istovremeno se očituju granice medicine koja ne oklijeva potražiti pomoć od vjere.