Najljepšu priredbu koju jedan narod može ponuditi jest vlastita vjera
Najljepšu priredbu koju jedan narod može ponuditi jest vlastita vjera. U ovome trenutku
rukom diram ganutljivi prikaz vjere koja vas nadahnjuje, doista sam zadivljen. Rado
sam prihvatio poziv doći na vaš prelijepi otok u prigodi 100. obljetnice proglašenja
Gospe glavnom zaštitnicom Sardinije. Danas mi zajedno s divnom prirodom koja vas okružuje
svjedočite žarku pobožnost koju gajite prema Presvetoj Djevici. Zahvaljujem vam na
ovome svjedočanstvu – rekao je Sveti Otac na početku homilije. Nakon pozdrava crkvenim
i nazočnim civilnim vlastima Sardinije, Papa je uputio pozdrav svećenicima, posebice
zajednici otaca mercedara, đakonima, redovnicima i redovnicama te svima koji su putem
radija i televizije duhovno ujedinjeni s molećom zajednicom, posebno ističući djecu.
Danas je dan Gospodnji, ali nam liturgija – zbog posebne okolnosti – predlaže prigodna
čitanja posvećena Blaženoj djevici. Riječ je o tekstovima tradicionalno predviđenima
za Marijino rođenje, koje se već stoljećima slavi 8. rujna, datum kada je u Jeruzalemu
bila posvećena bazilika izgrađena nad kućom svete Ane, majke Blažene Djevice. Čitanja
se zaista odnose na otajstvo rođenja. Prije svega zadivljujuće Mihejino proroštvo
o Betlehemu, u kojemu se naviješta Mesijino rođenje. On će biti potomak kralja Davida,
Betlehemac kao i on, ali će njegov lik nadmašiti granice ljudskoga: „njegovi su počeci
– ustvari – od starina, gube se u dalekim vremenima, u vječnosti, njegova će se vlast
rasprostrijeti sve do krajeva zemaljskih, a to će biti i granice mira. Dolazak toga
Gospodnjeg pomazanika, koji će označiti početak narodnoga oslobađanja, prorok opisuje
zagonetnim izrazom: „dok ne rodi ona koja ima roditi“. Tako nas liturgija – povlaštena
škola vjere – uči u Marijinu rođenju prepoznati izravnu vezu s rođenjem Pomazanika,
Davidova sina – primijetio je Benedikt XVI., dodavši kako nam ulomak iz evanđelja
govori o Isusovu rođenju. Marijina uloga u povijesti spasenja u tome ulomku je očita.
Marijino se postojanje posvema odnosi na Krista, posebice na njegovo utjelovljenje:
„Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist“. U Matejevu rodoslovlju
nema kontinuiteta, ali je upravo u tome ljepota Božjega plana, koji poštujući ljudsko
oplođuje ga iznutra, čineći da iz ponizne nazaretske Djevice procvjeta najljepši plod
njegova stvaralačkog i otkupiteljskog djela. Evanđelist u prvi plan stavlja Josipovo
zbunjenost, njegovu nutarnju dramu, njegovu jaku vjeru i odluku prožetu ljubavlju
prema zaručnici. Božja i Marijina ljepota su nerazdvojive u Josipovu srcu, on zna
da među njima ne može biti suprotnosti: On u Bogu traži odgovor, a nalazi ga u Božjoj
riječi i Svetom Duhu: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i dat će mi ime Emanuel“.
Ponovno možemo razmišljati o ulozi koju Marija zauzima u spasiteljskom Božjem nacrtu,
koji nalazimo u drugome čitanju, u Pavlovoj poslanici Rimljanima. Pavao sažeto izražava
što je s natpovijesnog gledišta ljudsko postojanje: parabola spasenja koja polazi
od Boga i k njemu se ponovno vraća, vodi je i upravlja Božja ljubav. Božji je plan
cjelovito prožet božanskom slobodom, koja od ljudske slobode očekuje temeljni doprinos:
odgovor stvorenja na Stvoriteljevu ljubav. U tom okviru ljudske slobode zamjećujemo
Marijinu nazočnost, iako nije spomenuta. Ona je ustvari, u Kristu, prvakinja i uzor
svima koji ljube Boga. U Isusovu predodređenju upisano je Marijino predodređenje,
i svake ljudske osobe. U sinovu „evo me“ nalazi se vjeran odjek majčina „evo me“,
kao i evo me sve djece posinjene u Sinu – ustvrdio je Benedikt XVI. potom se obratio
građanima Cagliarija i svim otočanima. I vaš je narod, zahvaljujući vjeri u Krista
i duhovnom majčinstvu Marije i Crkve, pozvan uključiti se u rodoslovlje evanđelja.
Kršćanstvo se na otoku rodilo iz krvi mučenika koji su ovdje svoj život dali iz ljubavi
prema Bogu i ljudima. U vašim je rudnicima odjeknula riječ koju je donio papa Poncijan
i svećenik Hipolit, kao i drugi mučenici poradi vjere u Krista. Svjedočanstvo mučeništva
osvojilo je ponosni duh Sardinaca koji su spontano protivni svemu što dolazi s mora.
Sardinija nikada nije bila heretička zemlja, njezin je narod uvijek očitovao sinovsku
vjernost Kristu i Petrovoj stolici. Vaša je vjera uvijek bila sastavnica vašega identiteta
– primijetio je Papa i spominjući brojne otočke svece koji su se resili vjernošću,
dostojanstvom, suzdržljivošću, umjerenošću i predanošću. A tek vaša ljubav prema Gospi!
Ovdje ustvari slavimo veliki čin vjere, koji su vaši očevi učinili prije stotinu godina
povjeravajući svoj život Majci Kristovoj, kada su je odabrali za glavnu zaštitnicu
otoka. Oni tada nisu mogli znati da će dvadeseto stoljeće biti veoma teško, ali su
bez sumnje u Marijinu okrilju nalazili snagu u sučeljavanju s nadošlim teškoćama,
posebice u dva svjetska rata. Drugačije nije moglo biti. Vaš otok nije mogao nego
Mariju imati za zaštitnicu. Ona je majka, kćer i zaručnica u pravom smislu riječi,
kako vi običavate reći. Majka koja ljubi, štiti, savjetuje, tješi, daje život, da
se život rađa i traje. Kćer koja je dika obitelji, uvijek pozorna na potrebe braće
i sestara, brižna da joj kuća bude lijepa i ugodna. Zaručnica oboružana vjernom i
strpljivom ljubavlju, žrtvom i nadom. Mariji je na Sardiniji posvećeno 350 crkvi i
svetišta. Majke se ugledavaju u poniznu nazaretsku djevicu, koja je omogućila da Riječ
postane tijelom. Dobro znam da je Marija u vašim srcima. Nakon 100 godina danas joj
želimo zahvaliti za zaštitu, obnoviti joj svoju vjernost, priznajući u njoj Zvijezdu
nove evangelizacije, u čijoj školi valja učiti kako Krista Spasitelja nositi današnjim
muškarcima i ženama. Neka vam Ona pomogne Krista nositi obiteljima, malim kućnim crkvama
i stanicama društva, kojemu je danas više nego ikad potrebno ufanje i potpora na duhovnoj
i društvenoj razini. Neka vam pomogne naći prikladne pastoralne strategije kako bi
Krista sreli mladi, po prirodi nositelji novoga poleta, ali također često žrtve raširenoga
nihilizma, žedni istine i ideala upravo onda kada se čini da ih niječu. Neka vas učini
kadrima evangelizirati radništvo, gospodarstvo, politiku kojoj treba novi naraštaj
zauzetih vjernika, sposobnih s mjerodavnošću i moralnom strogoćom tražiti rješenja
za održivi razvoj. U svim tim vidicima kršćanskoga zauzimanja uvijek možete računati
na vodstvo i potporu Svete Djevice. Stoga se povjerimo njezinom materinskom zagovoru
– potaknuo je Benedikt XVI. Marija je luka, utočište i zaštita sardinijskom narodu,
koji u sebi ima snagu hrasta. Prolaze oluje, a hrast odolijeva; buktaju požari, a
hrast ponovno ozeleni; nadođe suša,a hrast ponovno pobijedi. Radosno dakle obnovimo
svoju posvetu brižljivoj Majci. Siguran sam da će se sardinijski naraštaji penjati
svetištu Gospe di Bonaria kako bi zazivali njezinu zaštitu. Tko se povjeri Gospi di
Bonaria, mislostivoj i moćnoj majci, nikada se neće razočarati. Marijo, Kraljice mira
i Zvijezdo nade, zauzimaj se za nas. Amen! – zaključio je Benedikt XVI.