U Riminiju je u prošlu subotu završio 29. meeting za Prijateljstvo među narodima,
koji se održavao na temu „Ili protagonisti ili nitko“. Na meetingu je sudjelovalo
oko 800 tisuća ljudi. Na susretima pod geslom „Može se živjeti Ovako“ svjedočili su
ljudi koji su u kršćanstvu našli odgovor na svoja egzistencijalna pitanja postavši
protagonisti u društvu. Kardinal Bagnasco, Jean-Lous Tauran, nadbiskup Dominique Mamberti,
biskupi Papolo Pezzi, Rino Fisichella, Luigi Negri i Paul Hinder su u svojim predavanjima
istaknuli kao se otvaranje i dijalog s drugim rađaju iz vlastitoga identiteta. U trenutku
međunarodne napetosti, meeting je također bio mjesto dijaloga za mir i ljudska prava.
Osvrnuvši se na geslo meetinga u razgovoru za našu radio postaju msgr. Luigi Negri,
biskup San Marina, rekao je kako vjeruje da je Crkva protagonist u trećem tisućljeću
jer donosi milost spasenja. Istinski čovjekov protagonizam je prihvatiti spasenje
koje je donio Krist, a može se i kronološki odrediti trenutak crkvenoga protagonizma,
a to je početak učiteljstva Ivana Pavla II., kad je rekao: Poslanje Crkve, u trećem
tisućljeću, je ponovno uspostaviti dijalog između Krista i čovječjeg srca, nadvisujući,
dakle, svako ideološko i moralističko ograničavanje te izbjegavajući da se Crkva mora
mjeriti sa svijetom, pokušati da ga osuđuje ili da se miri s njim; te dvije velike
napasti nazočne su u katoličanstvu XIX: i XX. stoljeća. Ivan Pavao II. je shvatio
da je modernost na izmaku, možda je čak shvatio da su najrazorniji čimbenici modernosti
bili nacizam i lenjinizam koje je iskusio na svojoj koži i u savjesti te da se možda
ljudsko srce otvara u traženju smisla i ljepote – istaknuo je biskup Negri. Na
primjedbu kako se baš tijekom meetinga očitovala velika međunarodna napetost kao da
Bog nije protagonist u ljudskoj povijesti, rekao je kako je Kristova nazočnost spasila
ljudsku povijest i svemir u njihovim počecima, ali u povijesti ostaje dijalektička
napetost, negativna volja, koju tradicionalno nazivamo tajnom nepravednosti. Sotona
na svaki način nastoji, premda je izgubio rat, pobijediti u pojedinim bitkama. Moramo
biti svjesni da je ta dijalektika nazočna u životu ljudi, dakle u društvu, i da ponekad
izgleda nenadmašivom. Sjećam se homilije Ivana Pavla II. iz prvog posjeta Auschwitzu:
„Gdje je đavao mislio ustrojiti svijet bez Boga i protiv Boga, Bog je u svjedočanstvu
svetoga Maksimilijana Kolbea pobijedio zlo. Kada dakle izgleda da Bog pristaje da
ne bude protagonist, kršćani moraju shvatiti da su jedini koji mogu svojim svjedočanstvom
učiniti da Bog uvijek iznova bude protagonist – rekao je biskup Negri. Na upit
je li nada sastavnica svakodnevice običnoga čovjeka, rekao je kako ona to više nije,
a to veoma dobro ističe Benedikt XVI. u enciklici 'Nadom spašeni', jer je današnji
čovjek u opasnosti da se ne susretne sa samim sobom. Čovjek ne susreće sebe, susreće
stvarnost već preustrojenu, predviđenu, predodređenu antropologijom privremenoga.
Stoga treba učiniti da se nada ponovno rodi, a to znači pomoći čovjeku da ponovno
shvati kako je stvoren za drugoga. Onda će ona ili procvasti ili je čovjek više neće
sresti; nada se rađa iz susreta s Isusom Kristom, a odgovor je na iskonsku čovjekovu
potrebu – zaključio je biskup Negri.