Sjećanje na Ivana Pavla I.

Prije trideset godina, 26 kolovoza 1978. godine, Albino Luciani, venecijanski patrijarh, izabran je za Petrova nasljednika. Uzeo je ime Ivan Pavao I. Vjernici s ponosom pamte papu Lucianija premda mu je pontifikat bio veoma kratak, svega 33 dana. Papa Benedikt XVI. je 8. listopada 2006. godine zahvalno govorio o njegovu liku u prigodi predstavljanja filma o papi Ivanu Pavlu I. Benedikt XVI. ga se sjeća kao učitelja istine i strastvenoga vjeroučitelja, koji je sve vjernike zadivljujućom jednostavnošću podsjećao na obvezu i radost evangelizacije.
Tko je bio papa Luciani? To nam najbolje govore neki trenutci iz kratkoga pontifikata Ivana Pavla I. Evo što je vjera: predati se Bogu, ali preobražavajući vlastiti život – rekao je papa Luciani na općoj audijenciji 13. rujna 1978. godine. Predanje Bogu je od samoga djetinjstva dičilo život Albina Lucianija, čovjeka okrenutoga prema bližnjemu. Treba neizmjerno ljubiti bližnjega – poticao je Ivan Pavao I. – kojega nam je Gospodin toliko preporučio. Ja uvijek preporučujem ne samo velika nego i mala djela milosrđa. U nagovoru prije anđeoskoga pozdravljenja 10. rujna 1978. godine Ivan Pavao I. je zadivljujućim riječima opisao Božju ljubav. Bog nas ljubi neprolaznom ljubavlju. Znamo: njegove nas oči uvijek gledaju, pa čak i onda kada se čini da je noć. On je otac, on je još više majka. Ne želi nas povrijediti; jedino nam želi dobro, svima. Ako su dječica slučajno bolesna to je razlog da ih mama više voli. Također i mi, ako smo slučajno zaraženi zlobom, zalutali, to je razlog da nas Gospodin više ljubi – istaknuo je tada papa Luciani.
Blagost, jednostavnost i poniznost pape Lucianija svih se doimala, a vjernici su u Veneciji, tijekom njegova patrijarhata, veoma puno cijenili te njegove vrline.
Njegovo biskupsko geslo, koje je preuzeo od svetoga Karla Boromejskoga, je poniznost. Papa, „svjetski župnik“ iznenadio je sve svojom sposobnošću da svima govori, da ga razumiju i najmanji. I papa je pohađao gimnaziju i sveučilište. Tada sam mislio na mladost i na župu. Nitko mi nije rekao da ću postati papa. Da su mi makar rekli! Da su mu rekli više bih učio, pripremao bih se. Sada sam ostario, nema više vremena – rekao je tada Ivan Pavao I. Premda je veoma kratko bio na Petrovoj stolici, teško se može zaboraviti što je učinio. Pišući pismo 20. rujna biskupima Čilea i Argentine, državama koje su na rubu rata, postao je promicatelj mira. Pozorno je pratio mirovne pregovore na Bliskome istoku koji su se odvijali u Camp Davidu, hrabreći sugovornike da nastave dijalog. Imenuje minhenskoga nadbiskupa Josepha Ratzingera svojim izaslanikom na III. marijanskom kongresu u Ekvadoru. U posljednjem nagovoru prije anđeoskoga pozdravljenja papa Luciani poziva vjernike da ne podlegnu zlu, nego da se pouzdano povjere Kristovoj ljubavi. Narod katkada kaže: živimo u posve nepravednome, nepoštenom društvu. To nije istina. Još u svijetu ima puno dobrih i poštenih. Radije se pitajmo kako možemo poboljšati društvo? Rekao bih, neka svatko nastoji biti dobar kako bi dobrotom, natopljenom blagošću i ljubavlju, zarazio druge – istaknuo je Ivan Pavao I.
Kardinal Angelo Scola, venecijanski patrijarh, popodne je u rodnome kraju pape Lucianija s biskupima sjeveroistočne Italije u njegov spomen slavio svetu misu. Kardinal je u razgovoru za našu radio postaju rekao kako je Ivan Pavao I. bio veliko iznenađenje Svetoga Duha, jer je svojim kratkim ali bogatim pontifikatom, naročito svojim likom, omogućio katoličko širenje papinstva. Omogućio je prijelaz od pape Talijana na papu iz svakoga mjesta i kontinenta. Tako je pripremio izvrsno djelovanje Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. koji je u velikoj mjeri sličan Ivanu Pavlu I. – primijetio je kardinal Scola.