Nagovor pape Benedikta XVI. uz molitvu Anđeo Gospodnji - 17. kolovoza 2008.
Papa Benedikt XVI. je jučer u nagovoru prije molitve anđeoskog pozdravljenja podsjetio
nazočno mnoštvo hodočasnika da je svim ljudima ponuđena Božja ponuda spasenja. Na
današnju 20. nedjelju kroz godinu, liturgija nam predlaže da razmišljamo o riječima
proroka Izaije: "A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe / … njih ću
dovesti na svoju svetu goru / i razveseliti u svojem Domu molitve / … jer će se Dom
moj zvati / Dom molitve za sve narode" (Iz 56,6-7). O univerzalnosti spasenja govori
i apostol Pavao u drugome čitanju, kao i evanđelje u kojem se opisuje zgoda s Kanaankom,
strankinjom u odnosu na Židove, koju je Isus uslišao zbog njezine velike vjere. Božja
nam riječ pruža priliku razmišljati o univerzalnosti poslanja Crkve, koju čine narodi
svih rasa i kultura. Upravo iz toga proizlazi velika odgovornost crkvene zajednice,
koja je pozvana sve velikodušno prigrliti i biti znak i oruđe zajedništva za čitavu
ljudsku obitelj – kazao je Papa. Koliko je važno, prije svega u našem vremenu,
da svaka zajednica sve više produbljuje tu svoju svijest, kako bi se tako pomoglo
i civilnom društvu da pobijedi svaku moguću napast rasizma, nesnošljivosti i isključivosti
i da se organizira tako da u njemu vlada poštivanje dostojanstva svakog ljudskog bića!
Jedna od velikih tekovina čovječanstva je upravo pobjeda nad rasizmom. Ipak, nažalost,
u nekim se zemljama javljaju njegova nova zabrinjavajuća očitovanja, često vezana
uz društvene i ekonomske probleme, koji ipak nikada ne mogu opravdati prijezir prema
drugoj rasi i rasnu diskriminaciju. Molimo kako bi posvuda poraslo poštivanje prema
svakoj osobi, kao i svjesna odgovornost da je samo u uzajamnom prihvaćanju svih moguće
graditi svijet označen istinskom pravdom i pravim mirom istaknuo je Sveti Otac i nastavio. Želio
bih danas predložiti jednu drugu molitvenu nakanu, vezano uz vijesti koje, poglavito
u ovom razdoblju, pristižu o brojnim i teškim prometnim nesrećama. Ne smijemo se naviknuti
na tu žalosnu stvarnost! Previše je dragocjeno dobro ljudskog života i previše je
nedostojno čovjeka umrijeti ili ostati invalid zbog uzroka koje se, u najvećem broju
slučajeva, moglo izbjeći. Potreban je sigurno veći osjećaj odgovornosti. Napose od
strane vozača, jer do nesreća često dolazi zbog prevelike brzine i nepromišljenosti.
Voziti javnim prometnicama zahtijeva moralni osjećaj i građanski osjećaj. Kako bi
se ovaj potonji osnažilo nužno je da mjerodavne vlasti stalno rade na sprječavanju,
nadzoru i suzbijanju. Kao Crkva, pak, osjećamo se izravno pogođenima na etičkom planu:
kršćani moraju prije svega izvršiti osobni ispit savjesti o svojem ponašanju za upravljačem;
neka zajednice uz to nauče sve svoje članove da vožnju također shvaćaju kao područje
na kojem će se braniti život i na konkretan način iskazivati ljubav prema bližnjemu.
Povjerimo spomenute društvene problematike Marijinu majčinskom zagovoru, koju sada
zazivamo zajedno molitvom Angelusa – zaključio je Benedikt XVI. Poslije molitve
anđeoskog pozdravljenja Papa je uputio poziv odgovornima da se što prije riješi kriza
nastala između Rusije i Gruzije i da se pomogne stradalom pučanstvu. Nastavljam s
pozornošću i zabrinutošću pratiti stanje u Gruziji i osjećam se posebno blizu žrtvama
sukoba. Dok uzdižem posebnu molitvu za pokoj preminulih i izražavam iskrenu sućut
svima koji su u žalosti, upućujem apel da se velikodušno ublaži teška oskudica koja
je snašla izbjeglice, prije svega žene i djecu, kojima nedostaje i ono osnovno za
preživljavanje. Tražim da se, bez daljnjih otezanja, otvore humanitarni koridori između
Južne Osetije i ostatka Gruzije, da se napuštene mrtve dostojno pokopa, ranjenima
pruži primjerena liječnička skrb a onima koji to žele dopusti da se pridruže svojim
dragima. Neka se, usto, etničkim manjinama uključenim u sukob pruži zaštita i jamče
ona temeljna prava koja se nikada ne smiju kršiti. Želim, na kraju, da primirje koje
je na snazi, postignuto zahvaljujući doprinosu Europske unije, učvrsti i pretvori
u trajni mir, dok istodobno pozivam međunarodnu zajednicu da nastavi pružati svoju
potporu za postizanje trajnog rješenja, kroz dijalog i zajedničku dobru volju. S
dubokom sam tugom primio vijest o iznenadnoj smrti biskupa Bolzana i Bressanonea mons.
Wilhelma Emila Eggera. Kada sam se prije nekoliko dana opraštao s njim na prvi je
pogled izgledalo da je bio dobroga zdravlja. Ništa nije upućivalo na tako brzu smrt.
Pridružujem se žalosti rodbine i čitave biskupije, u kojoj je bio cijenjen i obljubljen
zbog svoje zauzetosti i svoje predanosti. Uzdižući Gospodinu žarku molitvu za pokoj
duše ovoga dobrog i vjernog sluge, upućujem poseban utješni apostolski blagoslov njegovu
bratu kapucinskom redovniku, drugoj rodbini i svim svećenicima, redovnicima, redovnicama
i vjernicima laicima biskupije Bolzano-Bressanone.