Godišnji odmor među redovnicima

Vrijeme je godišnjih odmora, u Italiji, a može se reći i u čitavoj Europi, kolovoz je uglavnom posvećen putovanjima i odmaranju. Raste broj mladih i odraslih koji nekoliko dana godišnjega odmora žele provesti u osami, daleko od buke i žurbe gradskoga života, u samostanima gdje su živjeli i još, poput pustinjaka, žive neki redovnici. Govoreći o mladima koji s redovnicima provedu nekoliko dana u osami i tišini u razgovoru za naš radio otac Francesco, odgovoran za prihvat u franjevačkome zabačenom samostanu na brdu Subasio nedaleko od Asiza, rekao je kako je sve više njih koji žele s fratrima živjeti u molitvi i tišini kako bi se mogli ponovno pronaći jer se osjećaju zbunjeni, izgubljeni u životu bez ljudske dimenzije. Stoga brojne osobe, također veoma puno mladih, traže da s nama provedu nekoliko dana – rekao je otac Francesco.
Na upit što te osobe dožive u samostanima, rekao je kako se od njih traži da se udube u grobnu tišinu ovoga mjesta. Nalazimo se na brdu Subasio, na osam stotina metara nadmorske visine, kamo se sveti Franjo povlačio kako bi s Bogom bio sam, da sluša Gospodina koji govori našim srcima. Kako bi se čuo taj glas moraju umuknuti svi drugi glasovi. To se ne postiže odmah, a da osoba dođe do tog cilja, mora biti u zajedništvu sa sobom i s Bogom. Osobe mi na početku govore kako osjećaju kao da ih tišina guši, žele odustati jer osjećaju teret, ne snalaze se. Upozoravam ih kako je to normalno jer se valja očistiti od svega onoga što našem duhu priječi da se sretne sa samim sobom. Ako se nadvlada taj krizni trenutak, onda se zaista doživi nešto veoma lijepo, ono za čim žudimo. To je najljepši poklon samome sebi, rastu vlastite osobnosti. To se može shvatiti jedino metodom vlastite kože. Kad osobe drugima govore o tome svom iskustvu, u početku su ismijane: ti si išao tamo, dođi s nama u diskoteke, idemo u turistička mjesta na obali, tamo je život i veselje! Nisu dakle shvaćene, naročito mladi, stoga jedino oni koji čvrsto odluče da će u tišini izdržati do kraja, uspijevaju otkriti najvažnije i to drugima mogu svjedočiti djelima više negoli riječima – zaključio je otac Francesco.