Sveti Otac odgovarao na pitanja svećenika

Na susretu sa svećenicima u Bressanonneu, gdje Sveti Otac provodi posljednje dane dvotjednoga odmora, Papa je odgovarao na upite svećenika i nazočnih sjemeništaraca. Razum bi bez ljepote bio polovičan – odgovorio je Benedikt XVI. jednome franjevcu koji se osvrnuo na odnos estetike i vjere. Po mome mišljenu – primijetio je Papa – sveci i umjetnost su najveća obrana naše vjere. Apsolutno su važni i ne možemo se odreći razumskih dokaza, unatoč tome ponegdje ostaju nesuglasica. Naprotiv, ako promatramo svece, taj veliki svijetli trag kojim je Bog prošao kroz povijest, zamjećujemo moć dobra koje tisućama godina odolijeva, u tome doista postoji svjetlo svjetla. Na isti način, ako promatramo ljepote koje je stvorila vjera, rekao bih da su one živi dokaz vjere. Ako gledam ovu lijepu katedralu, ona je živi navještaj! Ona nam govori, a polazeći od njezine ljepote uspijevamo zorno naviještati Boga, Krista i sva njegova otajstva – rekao je Benedikt XVI. i dodao da se ljepota rađa iz istine.
Kada u ovo naše vrijeme raspravljamo o razumnosti vjere, raspravljamo o činjenici da razum ne završava gdje završavaju pokusna otkrića, on ne završava u pozitivizmu; teorija o evoluciji otkriva istinu, ali otkriva samo polovicu istine: ne vidi da iza svega stoji Stvoriteljev duh. Mi se borimo za proširenje razuma, dakle za razum otvoren ljepoti... To je, mislim, na neki način dokaz istinitosti kršćanstva: susreću se srce i razum, ljepota i istina se dodiruju. Što uspijevamo više živjeti u ljepoti istine, i vjera će biti kreativnija u naše doba – ustvrdio je Papa.
Na upit o povjeravanju nekih svećeničkih funkcija laicima, Papa je s jedne strane upozorio na nezamjenjivost svećenika, značenje i način svećeničke službe, s druge pak strane na raznovrsnost karizmi i na činjenicu da su sve Crkva, izgrađuju Crkvu i stoga se moramo zauzimati da probudimo karizme, brinuti se za tu životnu cjelinu koju, u konačnici, podupire i svećenik. Svećenik podupire druge, a drugi podupiru njega, jedino u ovome složenom i raznolikom sklopu Crkva može danas i ubuduće rasti. Temeljni prioritet svećeničkoga života je biti s Gospodinom, imati dakle vremena za molitvu. Sveti Karlo Boromejski uvijek je govorio: „Nećeš moći liječiti tuđu dušu ako dopuštaš da tvoja propadne. Na koncu, ni za druge nećeš ništa učiniti. Moraš imati vremena da budeš s Bogom“... Polazeći od te činjenice valja odrediti prioritete: moram naučiti gledati što je zaista bitno, gdje sam potreban kao svećenik, gdje me nitko ne može zamijeniti. Istovremeno moram ponizno prihvatiti svoje ograničenosti u brojnim stvarima koje bi trebalo ostvariti ali nisam kadar. Vjerujem da će narod shvatiti takvu poniznost – rekao je Benedikt XVI. i ponovno istaknuo vrednotu svećeničkoga beženstva, znaka da svećenik posve pripada Bogu i ljudima. Molimo Gospodina da nas utješi uvijek kada mislimo da smo iznemogli, podupirimo jedni druge, a tada će nam Gospodin pomoći da zajedno pronađemo prave putove – zaključio je Benedikt XVI.