Papa sa svećenicima u Bressanoneu

Papin boravak u Bressanoneu bliži se kraju. Papa je danas postao počasni građanin južno-tirolskoga grada. U nedjelju će na trgu ispred katedrale predvoditi molitvu Anđeoskoga pozdravljenja, a u ponedjeljak se vraća u Castel Gandolfo. Tiskovni ured Svete Stolici u četvrtak je (7. kolovoza) objavio tekst Papina dijaloga sa svećenicima u Bressanoneu. Na svećeničke upite Papa je odgovarao na talijanskome i njemačkome jeziku. Odgovarajući na njemačkome jeziku na upit jednoga sjemeništarca koji je sudjelovao na XXIII. svjetskome danu mladeži u Sydneyu – kako živjeti i svjedočiti snagu Duha Svetoga?, Papa je istaknuo kako to ne možemo sami činiti. U konačnici pomaže nam Gospodin, ali mi moramo biti raspoloživa sredstva. Jednostavno bih rekao, nitko ne može dati ono što nema, to jest: mi ne možemo učinkovito prenijeti Duha Svetoga, učiniti ga primjetnim ako mu sami nismo bliski. Eto zašto mislim da je najvažnije da sami ostanemo, tako reći, u domašaju Duha Svetoga, da budemo u dodiru s Njim. Ako nas stalno iznutra potiče Duh Sveti, ako je On prisutan u nama, možemo ga prenijeti drugima; On će nam tada dati maštu i kreativne ideje kako to učiniti; te se ideje ne mogu programirati nego se rađaju iz same okolnosti, tu djeluje Sveti Duh – rekao je Benedikt XVI.
Sveti je Otac istaknuo kako uz duhovnu dimenziju valja voditi računa i o čisto ljudskoj dimenziji: ako živimo s Kristom – ustvrdio je – onda ćemo uspijevati i u ljudskim stvarima. Vjera se naime ne sastoji samo od nadnaravnoga vidika, ona obnavlja čovjeka u njegovome čovještvu, to je očito u usporedbi između knjige Postanka i 20. Ivanova poglavlja; vjera se oslanja na naravne kreposti: poštenje, radost, odanost dijalogu, sposobnost praštanja, velikodušnost, dobrotu i uzajamnu srdačnost. Te su ljudske kreposti znak prisutnosti vjere, da smo doista s Kristom. Moramo biti veoma pozorni, čak i što se tiče nas samih, na ovo: učiniti da u nama dozrije istinsko čovještvo, jer vjera zahtijeva cjelovito ostvarenje ljudskoga bića. Moramo dobro i na pravi način obavljati svoje svakodnevne obveze, poštovati bližnjega, skrbiti za njega, a to je najbolji način da se sami za sebe brinemo – istaknuo je Benedikt XVI.
Odgovarajući na pitanje jednoga svećenika o odnosu između stvaranja i otkupljenja, Papa je istaknuo kako je taj odnos nerazdvojan. U posljednjim je desetljećima nauk o stvaranju gotovo iščeznuo iz teologije, postao je neprimjetan. Sada opažamo posljedice takvoga shvaćanja. Otkupitelj je Stvoritelj, a ako ne naviještamo Boga u njegovoj cjelovitosti – kao Otkupitelja i Stvoritelja – podcjenjujemo otkupljenje. Zaista, ako Bog nema ništa reći u stvaranju, ako ga ograničimo samo na jedan dio povijesti, kako onda može stvarno shvatiti čitavi naš život? Kako će moći donijeti spasenje cjelovitome čovjeku i svijetu – zapitao se Benedikt XVI., potom je odgovorio onima koji optužuju kršćane da odobravaju iskorištavanje okoliša, pozivajući se na knjigu Postanka: Podložite zemlju! Prava je zadaća kršćana – pojasnio je Papa – da budu čuvari stvorenoga. Ako promatramo ono što je nastalo oko samostana, kao i u mjestima gdje su nastali i nastaju mali rajevi, oaze stvorenja, jasno je da to nisu samo riječi, nego je tu riječ Stvoriteljeva shvaćena na ispravan način, tu se živjelo sa Stvoriteljem-Otkupiteljem, nastojalo se spasiti stvoreno a ne uništiti ga. U ovaj kontekst ulazi osmo poglavlje poslanice Rimljanima, gdje se govori da stvorenje pati i cvili zbog podložnosti, te da očekuje objavljivanje sinova Božjih: osjetit će se oslobođeno kada dođu stvorenja, ljudi koji su sinovi Božji i koji će se prema njemu odnositi poput Boga. Uvjeren sam da upravo to možemo istaknuti kao stvarnost: Stvorenje cvili – to zamjećujemo, tako reći, čujemo – i očekuje ljude koji će ga poput Boga paziti. Brutalno postupanje sa stvorenjem počinje tamo gdje nema Boga, gdje je materija samo za nas, gdje smo mi osnovno mjerilo, gdje je stvorenje jedino naše vlasništvo i samo ga za nas koristimo – zaključio je Benedikt XVI.