Svjetska konferencija o sidi

Problem lijekova i briga za žene, u središtu su Svjetske konferencije o sidi koja je u tijeku u glavnome meksičkom gradu. Govoreći na konferenciji, glavna ravnateljica Svjetske zdravstvene organizacije Margaret Chan, napomenula je da je u borbi protiv virusa Hiv sada potrebno globalno djelovanje, kako bi se lijekove i druga sredstva učinilo dostupnima. Organizacija Liječnici bez granica je pak upozorila na nedostatak zdravstvenih djelatnika u subsaharskoj Africi.
Stručnjaci, istraživači, političari i aktivisti raspravljaju u Meksiku, iznoseći podatke o drami koju bi međunarodna zajednica željela pobijediti, ali koja za sada predstavlja najteži izazov s kojim se medicinska znanost ikada suočila. Među brojnim predavačima na konferenciji, bio je i bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji je virus humane imunodeficijencije (Hiv) usporedio s ogromnim zmajem kojemu se milijuni ljudi moraju što prije suprotstaviti. U tom je smislu bivši američki predsjednik potaknuo na zajedničko djelovanje međunarodnih tijela i nacionalnih zdravstvenih sustava, te predložio da se unutar programa Organizacije ujedinjenih naroda za sidu, ustanovi novo tijelo koje će se pobrinuti za žene, žrtve nasilja u cijelome svijetu, a posebice u zemljama u razvoju. U jednoj je raspravi istaknuto kako je od početka pandemije, prije gotovo tri desetljeća, umrlo 25 milijuna ljudi, a seropozitivnih danas ima 33 milijuna. Osim toga, obzirom na sadašnje spoznaje, zna se da će, ako ne dođe do većega napretka, od pet osoba pogođenih sindromom stečene imunodeficijencije, tri umrijeti. Virus se još uvijek širi, iako manje brzim tempom nego prije – ustvrđeno je na konferenciji. Međutim, kako bi ga se svladalo, potrebno je izvanredno humano i financijsko djelovanje čitave međunarodne zajednice.
Osvrnuvši se na prioritete u suočavanju s problemom side na svjetskoj razini, Paola Germano, zauzeta u programu DREAM Zajednice svetoga Egidija, prije svega je istaknula cijene lijekova, koje su, vremenom, snižene. Korištenje generičkih lijekova proizvedenih u Indiji i Brazilu omogućilo je primjenu terapije na brojne osobe – napomenula je Paola Germano dodavši kako to, međutim, nije dostatno. Problemi vezani uz sidu ne mogu biti samo problemi vezani uz distribuciju lijekova, nego treba predložiti model za reformu zdravstvenih sustava onih zemalja koje su najviše pogođene tom bolešću. Svi znamo da sida nije samo zdravstveni problem; ona je i težak društveni, gospodarski i demografski problem za te zemlje. Potrebno je stoga organizirati temeljni zdravstveni odgoj, i to poglavito u najsiromašnijim zemljama; zatim, valja poduprijeti terapiju odgovarajućom ishranom; ali, istovremeno, potrebno je posvješćivanje, i to poglavito ženâ – primijetila je Germano te dodala kako su, primjerice, za Afriku žene vrlo važne, ali to vrijedi i za druge kontinente. Žene su oslonac obitelji, i kroz njih prolaze mnoge poruke koje mogu biti prigoda za mijenjanje običaja, te kako bi postale svjesne toga koliko njihov život može biti drugačiji.
Na novinarov upit koji su, u ovom trenutku, ciljevi programa DREAM, s kojim je Zajednica svetoga Egidija započela 2002. godine, Paola Germano je napomenula kako se program provodi u deset afričkih zemalja, a u njegovo ostvarivanje je uključeno 64.000 ljudi. Naš je glavni cilj puno raditi s trudnim ženama, kako bi djeca koja se rađaju bila zdrava. Međutim, to ne znači da se ne brinemo za druge bolesnike, odnosno za muža ili, eventualno, ostalu djecu žene s kojom radimo. Ali, naš je glavni cilj postići rađanje jednoga zdravog naraštaja. U Africi je, naime, nemoguće liječiti sve one koji su oboljeli od side, ali uspjeti da se rodi jedan naraštaj zdrave djece, znači dati budućnost tim zemljama. U isto vrijeme, želja nam je afričko pučanstvo učiniti protagonistima ove vrste programa. Za nas je vrlo važno obrazovanje zdravstvenoga i drugoga osoblja, kako bi oni sami provodili program. Mislim da je u ovoj borbi protiv side važna skrb o cijeloj obitelji, - kazala je nadalje Germano - jer ako je u jednoj obitelji samo jedan član obolio, to nažalost, znači uništavanje cijele obitelji. Ne smijemo stoga preuzeti brigu samo o osobi kojoj su potrebni lijekovi, nego se trebamo pobrinuti i za potporu u hrani za cijelu obitelj, te omogućiti da sva djeca budu upisana u školu. Potrebno im je dati budućnost – istaknula je na koncu Paola Germano.