U nedjelju, 3. kolovoza, započelo je obilježavanje 150. obljetnice preminuća svetoga
Ivana Marije Vianneya, a 4. kolovoza Crkva slavi njegov spomendan. Tko je u stvari
bio arški župnik? Ivan Maria Vianney rođen je 1786. godine u seljačkoj obitelji u
Francuskoj, nedaleko od Liona. Živio je u doba Francuske revolucije, te je upravo
u vrijeme progonâ odlučio nasljedovati Krista i postati svećenik. Imao je puno dobre
volje, ali je njegovo kulturno obrazovanje bilo nedostatno, te nikako nije uspijevao
naučiti latinski. Čak je bio udaljen iz sjemeništa, što je značilo da ne može postati
svećenik. Međutim, jedan mu je dalekovidni župnik pomogao učiti, te je s 29 godina,
konačno, zaređen za svećenika. Nadređeni nisu puno vjerovali u njegove sposobnosti
… uostalom, kao ni on sam: uvijek ga je mučio osjećaj neprimjerenosti za vršenje svećeničke
službe. Poslan u Ars, maleno mjesto u blizini Liona, koje je imalo samo 300 stanovnika,
prilično nesklonih vjerskoj praksi, nije se žurio učiniti od njih prozelite, nego
se u crkvi ispred tabernakula bacio na koljena i molio. Dvije godine poslije narod
je iz cijele Francuske dolazio u Ars, gdje je živio maleni župnik koji je na jednostavan
način trošio svoj život za Evanđelje. Sredstva su bila vrlo siromašna, ali u središtu
svega bila je Božja Riječ, sakramenti i njegova velika samilost prema patnji i bijedi
čovječanstva. U ispovjedaonici je boravio i do 14 sati na dan. Mnogi su u Arsu pronašli
svjetlo vjere. Iscrpljen, arški je župnik preminuo 4. kolovoza 1859. godine, u 74.
godini života. Papa Pio XI. ga je kanonizirao 1925., a četiri godine poslije proglasio
zaštitnikom župnikâ. Moliti i ljubiti, to je lijepa ljudska zadaća – pisao je arški
župnik. Ako molite i ljubite, eto, to je ljudska sreća na zemlji. Molitva nije ništa
drugo doli sjedinjenje s Bogom. (…) U tome intimnome sjedinjenju, Bog i duša su kao
dva komada voska zajedno stopljena, koje nitko ne može odvojiti… To je radost koja
se ne može shvatiti – napisao je sveti Ivan Maria Vianney.