Državno odvjetništvo iz Milana odlučio je uložiti žalbu na presudu kojom je Civilni
prizivni sud dopustio ocu Eluane Englaro, djevojke koja je već šesnaest godina u komi,
da zatraži prekid njezinoga hranjenja i napajanja. Istovremeno je od Prizivnoga suda
Državno odvjetništvo zatražilo obustavu presude, koja bi inače u svakome trenutku
mogla postati punomoćna. Državno je odvjetništvo podnijelo žalbu na presudu jer
smatra da nije s dovoljnom objektivnošću utvrđena nepovratna koma. Osvrnuvši se na
slučaj u razgovoru za našu radio postaju Roberto Piperno, ravnatelj odjela za Rehabilitacijsku
medicinu u glavnoj bolnici u Bologni i „Kući ponovnoga oživljavana“ „Luca De Nigris“
rekao je kako još nije posve jasno što znači vegetativno stanje, o tome znamo veoma
malo i sve više otkrivamo kako se taj pojam temelji na dijagnozi: odsutnosti, svjesnosti
i komuniciranja s drugima, ali u stvarnosti postoje brojne druge situacije, neke od
tih čak očituju važnu spoznajnu aktivnost, poput razumijevanja govora ili prepoznavanja
osoba. U samom pojmu nepovratnost postoji također dosta sumnje jer se u brojnim dijagnosticiranim
vegetativnim stanjima tijekom godina očituju promjene. Treba dakle shvatiti značenje
koje se pridaje tim promjenama. One su za neke veoma važne i odlučujuće, dok ih drugi
ne smatraju dovoljnima. U tome i jeste nesigurnost. Ako se misli na vraćanje na normalan
život, točno kakav je bio prije, u tome slučaju se, vjerujem, može govoriti o nepovratu.
Morali bismo govoriti o promjenama, a one su uvijek moguće. Moramo biti jako mudri
kada rabimo riječ „nepovrat“, riječ je o definitivnoj osudi koja zatvara vrata mogućim
promjenama o kojima veoma malo znamo – zaključio je doktor. Na upit može li medicina
utvrditi objektivni nepovrat, rekao je kako sumnja da će medicina to moći učiniti.
Znanstvene tehnologije nam u ovome trenutku omogućuju utvrditi spoznajne aktivnosti
koje ne možemo otkriti svojim promatranjem, one se ne mogu otkriti jednostavnim kliničkim
promatranjem. Određivanje nepovratnosti ovisi o smislu koji se želi dati riječi „nepovratno“.
A na upit postoji li sukob između prava i medicine, rekao je kako se sukobi stvaraju
gdje ima nejasnoća, čak i uporabi prenesenoga značenja: kada se govori o vegetativnome
stanju ili komi, govori se kao o snu iz kojega se treba probuditi, ali ustvari nije
tako; kada se govori o tome stanju kao o zaustavljenoj smrti, opet nije istina, jer
u stvarnosti ti su životi krenuli drugačijim putem. Dvosmislenosti ima dakle u uporabi
riječi i metafora kojima se služimo, one same po sebi stvaraju problem – primijetio
je doktor i dodao kako ni statistika ni kazuistika ne rješavaju problem. Prema statistikama,
vegetativno se stanje nakon godinu dana teško može promijeniti, s druge pak stane
ima slučajeva koji opovrgavaju statistike, odnosno došlo je do promjena i nakon godinu
dana. Sve nas to poziva na pozornost, a zaista moramo biti oprezni jer još ne poznajemo
sve. To je moje uvjerenje, a brojne obitelji zahtijevaju da se ide tim putem, da nastojimo
što više prodrijeti u tu tajnu – zaključio je doktor Piperno. Život je uvijek
nepovredivo dobro – rekao je nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinske akademije
za život, komentirajući žalbu Državnoga odvjetništva. Rekao sam od samoga početka
kako presuda pusta vodu na sve strane, te da bi žalba Javnoga odvjetništva bila pravedna,
što se i dogodilo. Opet smo u stanju da rukom dotaknemo dvostruki kriterij: prvi je
onaj koji u prvi plan stavlja vrednotu života. Eluana živi, nije priključena na stroj,
nije dakle riječ o iskapčanju stroja nego o nijekanju jela i pića, a to bi u svakom
slučaju bio zločin, ogromni zločin. S druge pak strane presuda, a dakle i poziv, u
prvi plan stavlja nedoumicu koju znanost ne može otkloniti, dakle ograničenost znanosti;
s kojom sigurnošću znanost može govoriti o nepovratnome stanju?, još jedanput vraćamo
se na veliku temu o nepovredivosti života, uvijek, posvuda i unatoč svemu – istaknuo
je nadbiskup Fisichella. Na upit slaže li se da je presuda mogla postati opasan
pravni precedens, rekao je da presuda stvara pravo, ona bi dakle mogla biti uzor za
donošenje drugih presuda takve vrste. Po mome mišljenju, sve nas još jednom opominje
da budemo veoma pozorni na brojne osobe koje u našoj državi žive u sličnome stanju.
Moramo biti bliski tim osobama i njihovim obiteljima; moramo se svim silama boriti
da ih se ne smije napustiti u ovakvim situacijama. A na upit zašto toliki bijes protiv
krhkoga života, rekao je kako je svaki slučaj dramatičan, stoga nitko u ovakvim slučajevima
ne može zamijeniti obitelj. Čini mi se da postoji snažan ideološki pritisak koji ne
prihvaća život ne po svojoj mjeri, drugačiji život nije dostojan. Postoji dakle ideološko
viđenje koje želi prije svega nametnuti prvenstvo slobode, ali sloboda ovisi o životu
i njegovu vrjednovanju. U svakom slučaju, pred prizivom na apsolutnu slobodu, morali
bismo isticati odnos slobode i istine. Stari su govorili: Platon je prijatelj, ali
je veća prijateljica istina. Uvjeren sam da je istina bitan uvjet za punu slobodu
osoba – zaključio je nadbiskup Fisichella.