U povodu blagdana Gospe od Anđela, koji se slavi u subotu 2. kolovoza, u svim franjevačkim
crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih
kazni. Taj oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć
ako se ispovjede, pričeste te izmole Vjerovanje, Očenaš i pomole se na nakanu Svetog
Oca. Oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio
posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu te se ispovjede i pokaju
za svoje grijehe. Kasnije se taj oprost prenio na sve franjevačke crkve. Blagdan Gospe
od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine
1208. u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje
mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe. O aktualnosti Franjine pobožnosti prema crkvi,
mjestu u kojemu se čuva Otajstvo Tijela i Krvi Kristove, i prema samom euharistijskom
Otajstvu govori ulomak molitve zapisane u njegovoj Oporuci. "Od preuzvišenoga
Sina Božjega ništa tjelesnoga ne vidim u ovome svijetu osim Njegovoga presvetog Tijela
i Krvi". Franjo je tako preporučio svojim sinovima da se sa strahopoštovanjem klanjaju
Sinu Božjem u euharistiji te Utjelovljenje usporedio s euharistijskom zbiljom: kao
što se Kristovo božanstvo krije u Utjelovljenju, isto se tako krije i u euharistijskome
posvećenom kruhu. Krist se ponižava svaki dan, svaki dan dolazi k nama u poniznim
prilikama; svaki dan dolazi iz Očeva krila na oltar u svećenikove ruke, ističe se
u jednoj Franjinoj opomeni. Crkvica Porcijunkula nalazi se unutar bazilike Sv.
Marije Anđeoske koja je građena po nalogu pape Pija V. od 1569. do 1679. godine. Pio
X. uzdigao je baziliku na čast papinske bazilike nazivajući je "Majka i Glava svih
crkava Franjevačkog reda". Sve vas želim poslati u raj – tim je riječima
Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine objavio
da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu,
ispovjede se i pokaju. Od tada pa do danas, svi koji od podne 1. kolovoza do pola
noći 2. kolovoza posjete neku franjevačku crkvu ili župu, ispovjede se te sudjeluju
na misi i pričeste, izmole Vjerovanje, Oče naš i jednu molitvu po nakani Svetoga Oca
mogu za sebe i svoje pokojne dobiti potpuni oprost. Vrhovni poglavar male braće
otac José Rodríguez Carballo u Asizu je prije podne svečanom misom u bazilici Svete
Marije od Anđela otvorio svetkovinu Oprosta. Vjernici su popodne u procesiji ulazili
u Procijunkulu radi potpunoga oprosta i sudjelovali su na prvoj Večernjoj koju je
predvodio asiški biskup Domenico Sorrentino. Govoreći za naš radio o značenju potpunoga
oprosta biskup je rekao kako kada griješimo, uznemirujemo čitavo svoje biće koje postaje
nesposobno prihvatiti Božju milost i radost, nesposobni smo za odnos s drugima, a
za to treba ispaštati na ovome svijetu ili nakon smrti u čistilištu. Oprost je obilje
milosti koja nam se udjeljuje kako bi se svim svojim biće pomirili s Bogom. Naravno,
nije riječ o magičnome činu jer se zahtijevaju uvjeti kako bi se čovjek raspoložio
za prihvat obilja milosti. Sveti Franjo je želio da se svi koji posjete njegovu ljubljenu
crkvicu, na neki način dožive njegovo iskustvo, blizinu milostivoga Boga, osjete ozdravljenima.
Oprost je potom postao crkvena praksa, ali valja istaknuti da ona u Franjinu gradu,
u dodiru s Franjinim iskustvom, poprima posebnu čar – primijetio je biskup. Na
novinarov upit je li potreban blagdan oprosta, rekao je kako je danas potrebniji nego
ikada. Potreban je oprost i obilje milosti kako bismo obnovili sebe i svoju zajednicu.
Živimo u podijeljenome društvu. Ljudsko srce je rastrgano, obitelji su podijeljene,
podjele se osjećaju među ustanovama, u društvu, skupinama, a toliko ima ratova i nasilja
u svijetu. Oprost je u pravome smislu riječi ono što se događa u srcu svakoga od nas,
kada se posvema izmirimo s Bogom, a istovremeno je svjedočanstvo koje se širi u društvu
i postaje način na koji Bog preko nas izgrađuje zajednicu svoje djece – zaključio
je biskup Sorrentino. Razmišljanje i zajedništvo smisao je hodočašća talijanske
franjevačke mladeži koja se iz raznih krajeva Italije 25. srpnja zaputila prema Assisu.
Mladi će sutra, na dan franjevačkoga oprosta, stići u grad asiškoga siromaška. Inicijativa
je pokrenuta 1979. godine, otada se svake godine na Porcijunkulu u Asizu okupi oko
1500 talijanskih framaša. Osvrnuvši se na ovogodišnje hodočašće u razgovoru za našu
radio postaju franjevac otac Francesco Paolini, odgovoran za pastoral mladih, rekao
je kako se ovogodišnje hodočašće odvija pod geslom „Hod biva susret“. Svaki dan, osim
o Franjinoj nazočnosti u životu Crkve, razmišljamo također o liku svetoga Petra –
rekao je otac Paolini. Na novinarov upit tko su hodočasnici, rekao je kako su to
mladi iz raznih krajeva Italije s kojima je uspostavljen kontakt tijekom pučkih misija,
ili misija koje franjevci drže za mladež. Mladi su prvi dan veoma iznenađeni je ovo
nije obično iskustvo koje se doživi slušajući predavanje u nekoj dvorani. Na hodočašću
se čitavo tijelo usklađuje s nutrinom, s našim duhovnim životom, koji u hodu , u hodočašćenju
nalazi hranu. U početku može izgledati da je pobjeda u dolasku na cilj, ali mnogi
odmah shvate kako je puno zahtjevnije i teže otkrivanje smisla i značenja života –
zaključio je otac Paolini.