Prije mjesec dana svečanom prvom večernjom svetkovine svetih Petra i Pavla, papa Benedikt
XVI. je u bazilici svetoga Pavla izvan zidina u nazočnosti ekumenskoga carigradskog
patrijarha Bartolomeja I. otvorio Pavlovu godinu. U homiliji je istaknuo kako iskustvo
vjere svetoga Pavla počinje od njegova osobnoga susreta s Kristom, od spoznaje da
je Krist za njega dao svoj život. Kristova ljubav je Pavlova vjera, ljubav ga je dirnula
u dubinu duše i preobrazila ga. Pavlova vjera nije neka teorija, odnosno mišljenje
o Bogu i svijetu. Njegova je vjera odraz ljubavi Božje na njegovo srce. Ona je ljubav
prema Kristu – rekao je Benedikt XVI. Govoreći o shvaćanju Pavlova nauka, rekao
je kako je sloboda ključna riječ za razumijevanje svetoga Pavla. Ljubav Božja postaje
novi zakon kršćanskoga života. U istom je duhu Sveti Augustin izrekao glasovitu rečenicu:
Ljubi i čini što hoćeš! Tko Krista ljubi poput Pavla, doista može činiti što hoće,
jer je njegova ljubav sjedinjena s Kristovom, dakle Očevom; njegova je volja usidrena
u istini stoga više nije proizvoljnost njegova neovisnoga ja, nego je ucijepljena
u Božju slobodu koja mu pokazuje put kojim treba ići – istaknuo je Benedikt XVI. Osvrnuvši
se na Pavlovo viđenje Crkve, Papa je istaknuo kako nam Pavao govori što znači pripadati
Crkvi. Crkva nije udruga koja želi pokrenuti neku parnicu. O tome nije riječ u Crkvi,
nego je riječ o osobi Isusa Krista, koji je i kao uskrsli ostao „tijelo“. On ima tijelo.
Osobno je prisutan u svojoj Crkvi, glava i tijelo čine jedan subjekt. U svemu se tome
očituje euharistijsko otajstvo, u kojem Krist stalno dariva svoje tijelo i nas pretvara
u svoje tijelo. Kruh koji mi lomimo, zar nije možda zajedništvo s tijelom Kristovim?
Budući da je samo jedan kruh, mi smo, iako mnogi, samo jedno tijelo: uistinu svi smo
dionici jednoga kruha. Ovim riječima se u ovome trenutku nama obraća ne samo Pavao
nego i sam Gospodin: Kako ste mogli rastrgati moje tijelo? – zapitao se Benedikt XVI. Papa
je na koncu podsjetio na svetoga Pavla kao čovjeka koji je bez straha naviještao istinu,
pretrpjevši patnju, progone i na koncu smrt. U svijetu gdje je laž moćna, istina se
plaća patnjom. Tko želi izbjeći patnju, udaljiti je od sebe, udaljuje sam život i
njegovu veličinu, taj ne može služiti istini niti vjeri. Nema ljubavi bez patnje,
bez odricanja od sebe samoga, bez preobrazbe i pročišćavanja sebe radi slobode. Tamo
gdje ništa nije vrijedno patnje i sam život gubi svoju vrijednost – zaključio je Benedikt
XVI.